Na današnji dan 2012. Žalbeno vijeće Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu ukinulo je presudu raspravnog vijeća i oslobodilo generale Antu Gotovinu i Mladena Markača.Generali su isti dan posebnim zrakoplovom hrvatske Vlade prebačeni u Domovinu, a na središnjem zagrebačkom trgu oduševljeno ih je dočekalo više od 100 tisuća ljudi. U mnogim hrvatskim mjestima ljudi su doček generala pratili putem izravnog tv prijenosa.
Piše: Smiljana Škugor Hrnčević
Bio je to dan potvrde legitimnosti Domovinskog rata, hrvatske borbe protiv srpsko-četničke agresije potpomognute JNA od 1991. do 5. kolovoza 1995. kada su u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja Hrvati pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i hrabrošću i vještinama hrvatskih branitelja konačno oslobodili svoja okupirana hrvatska područja.
Na slici: Mladen Markač, Damir Krstičević, Ante Gotovina i Josip Klem na Trgu bana Jelačića
A upravo je ta „Oluja“ zasmetala mnogima. S njom se, kao ni s uspostavom neovisne hrvatske države nisu mirili mnogi u Hrvatskoj, ali ni pojedini inozemni krugovi kojima je smetala zbog njihovih prijašnjih političkih interesa.
Haška tužiteljica Carla del Ponte 2001. Ivici Račanu poslala optužnicu protiv generala
Tako je već 2001. glavna haška tužiteljica Carla del Ponte 2001. poslala u Zagreb tajnu optužnicu protiv generala Gotovine. Kao osumnjičenici spominjali su već tada i Mladen Markač i Ivan Čermak, a ubrzo i načelnik Glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga umirovljeni general Janko Bobetko. Navodno je tu optužnicu više od mjesec dana u ladici držao tadašnji premijer Ivica Račan koji je bio na čelu Vlade sastavljenoj od šest stranaka, a među kojima je najveći koalicijski partner bio HSLS Dražena Budiše. Račan, kako se to naknadno obrazlagalo, optužnicu nije pokazao ni Budiši jer je mislio da će Carlu del Ponte nagovoriti da hrvatsko pravosuđe preuzme te slučajeve.
Stjepan Mesić umirovio hrvatske generale
O kakvoj je političkoj, javnoj i medijskoj atmosferi, a ponekad i linču protiv Domovinskog rata, prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, HDZ-a i hrvatskih branitelja bilo riječi, najbolje svjedoči podatak da je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala koji su bili potpisnici otvorenoga pisma protiv blaćenja i demonizacije Domovinskog rata i njegovih vojnih zapovjednika.
Pismo su potpisala dvanaestorica hrvatskih ratnih zapovjednika, a među njima i general Janko Bobetko.
Teško bolesnoga generala Bobetka, simbola hrvatske pobjede tada su zbog medijske i političke hajke, u njegovoj kući u Zagrebu čuvali suborci i prijatelji. Neki mediji su ih posprdno prozvali „kestenjarima“.
Hina povukla izjavu generala Bobetka
Bila mi je čast što me general Bobetko primio u svoj dom i što sam kao urednica unutarnje politike Hine tada napisala, a moja kolegica dežurna urednica na desku Milka Ćurković objavila njegovu reakciju protiv odluke predsjednika Stjepana Mesića o umirovljenju hrvatskih vojnih zapovjednika i općenito protiv atmosfere koja se stvorila oko Domovinskog rata. Pod političkim pritiskom, tadašnje vodstvo Hine povuklo je iz servisa tu vijest, no to nije značilo puno, jer se ipak probila u javnost.
General Bobetko izjavio je da u Haag neće otići živ i nije htio primiti optužnicu. Umro je 2003. i pokopan bez državnih počasti, ali uz svoje hrvatske vojnike i obitelj. Haaški sud povukao je optužbe protiv njega.
Gotovina se te 2001. odlučio na bijeg. Uz veliki pritisak Haškog suda i svesrdnu pomoć hrvatske Vlade, tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića, dijela nevladinih udruga i medija koji su svakodnevno proizvodili histeriju, hrvatski general uhićen je nakon četiri godine.
U Haagu su mu se naknadno pridružili optuženi generali Ivan Čermak i Mladen Markač pa je slijedila višegodišnja sudska trakavica jer suđenje je započelo tek 2008. Tužitelji su tražili osuđujuću presudu po više točaka optužnice kojom bi bili uzdrmani temelji legitimnosti Domovinskog rata, odnosno hrvatske borbe za neovisnost.
General Čermak pušten je na slobodu, no Markač i Gotovina drakonski su osuđeni u travnju 2011. na dugogodišnje kazne zatvora. Među hrvatskim braniteljima i domoljubima ta je vijest dočekana s ogorčenjem i nevjericom, posebno dio o „udruženom zločinačkom pothvatu u cilju etničkog čišćenja srpskog naroda“. Nasuprot njima, bilo je i onih koji su javno izražavali radost, a Vesna Teršelič iz Documente javno je zatražila ispriku generala Gotovine, naravno ne sačekavši konačni sudski pravorijek.
Uslijedila je pravna bitka odvjetničkih timova u kojima je najveća uloga pala na Luku Mišetića, voditelja odvjetničkog tima generala Gotovine.
Uslijedio je žalbeni postupak, a svjedočeći po pisanju hrvatskih medija generalima nije ginula osuda. Iz dana u dan pojedini mediji, upregnuti u određene političko-interesne lobije plasirali su nove optužujuće dokaze protiv generala i hrvatskoj javnosti servirali gotovu stvar – osudu Gotovine i Markača, a posljedično tomu i čitavoga Domovinskog rata kojega su uglavnom po obrascu haaškog Tužiteljstva nazivali „etničkim čišćenjem“, odnosno protjerivanjem mirnih građana srpske nacionalnosti s njihovih vječnih ‘srpskih’ ognjišta.
Navodno su neki od glavnih dnevnih listova u Hrvatskoj za taj 16. studenoga 2012. već imali pripremljene naslovnice s osuđujućom presudom.
No, to im je palo u vodu kada je haški sudac Theodor Merron, odbacivši sve točke optužbe, poništio nepravednu optužbu i naložio automatsko oslobađanje generala Gotovine i Markača.
Na slici: Ante Gotovina na Trgu bana Jelačića
U Hrvatskoj je nastala euforija nezabilježena još od okončanja oslobodilačke operacije „Oluja“. Hrvatska je prodisala.
