Osim što Grad Zagreb pod Tomaševićem troši milijune i milijune eura javnog novca za svoje stranačke kadrove umrežene u stotine beskorisnih udruga, sada preko dijela tih udruga pokušava u škole pod krinkom „zdravstvenog“ odgoja uvesti seksualni odgoj. Ovih dana Grad Zagreb je, u suradnji s udrugama Status M i CESI, čiji su čelni ljudi bliski sa strankom Možemo, održao konferenciju “Sveobuhvatna seksualna edukacija u lokalnom kontekstu” (što god to značilo) i najavio da će izborni predmet u škole uvesti „zdravstveni“ odgoj. U ime grada na toj je konferenciji službeno bio Luka Juroš, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade.
Kao „svijetli“ primjer doveli su i dali prostor švedskom trans-aktivistu i predsjedniku švedske udruge trans-pacijenata, Franku Berglundu. Berglund je s 19 godina bio na operaciji promjene spola i zalaže se za zakonski legalnu promjenu spola kod maloljetnika. Pohvalio se da je seksualni odgoj u Švedskoj dio nacionalnog kurikuluma već gotovo sto godina i da njegov učinak leži u detabuiziranju seksa različitim aktivnostima (kao što je npr. rezbarenje penisa iz drveta?!) i učenju o seksu, što dovodi do toga da djeca kasnije stupaju u seksualne odnose.
Istina je, međutim, ipak drugačija. Statistike i istraživanja, pa i ona UN-a, pokazuju da su mladi u Švedskoj, umjesto smanjenja rizika, iz godine u godinu sve skloniji promiskuitetnom ponašanju. Veliki postotak njih kontracepciju potpuno zanemaruje, dok je pobačaj među maloljetnicama postao gotovo sredstvo kontracepcije, što je zaista poražavajuće. Narod.hr objavio je dijelove studije iz 2006. godine koja bilježi da je više od polovice mladića u dobi od 18 do 19 godina imalo odnos „za jednu noć“ bez korištenja kondoma. Godine 1989. 12 posto djevojaka u dobi od 16–17 godina navelo je da su imale spolni odnos na prvom spoju, u usporedbi s 21 posto u 2003. Kod dječaka iste dobi od 1989. do 2003. pokazao se porast sa 16 na 23 posto.
I što nakon toga reći?Nije dovoljno što uvozimo lošu i nekvalitetnu hranu i štošta drugo, već bi još o trošku poreznih obveznika uvozili sumnjive i propale projekte i woke propagandu?!
Uostalom, kad bi u školama i trebao zdravstveni odgoj kao poseban predmet, on bi valjda trebao biti utemeljen na znanosti i oblikovan od neovisnih stručnjaka, a ne od udruga koje o trošku građana, u sklopu projekta „SEXED u škole“, tiskaju karte seksalice prostačkog sadržaja i izlažu ih na konferenciji o uvođenju „zdravstvenog“ odgoja u škole. A kada ih se medijski raskrinka, pokušavaju prodati priču da to nije bilo namijenjeno djeci, već za mlade iznad 18 godina. Te karte donose 105 intimnih pitanja. Zamislite profil i sklonosti osoba kojima je takvo što uopće palo na pamet i koje namjeravaju mladima postavljati intimna pitanja i slušati njihove odgovore. Treba reći da su autori tih karata, nakon raskrinkavanja, požurili javno kmečati kako ih se napada i kako su oni žrtve mržnje. Ne, gospodo, ovo je pitanje javnog novca i potencijalno štetnog utjecaja na djecu, i pravo je svih građana postavljati pitanja, sviđalo se to vama ili ne!
Tomašević je, doduše, najavio osnivanje povjerenstva za „zdravstveni“ odgoj. Članovi povjerenstva, očekivano možemovski, mahom dolaze iz lijevo-liberalnog spektra. O njihovim biografijama i javnom djelovanju, a onda i o pravu da stvaraju program koji bi trebao utjecati na djecu, dalo bi se štošta napisati i problematizirati. I trebalo bi. Dovoljan je samo primjer „članice“ Tanje Jurin, čiju je izjavu prije nekoliko dana na društvenim mrežama objavio Mostov zastupnik Nikola Grmoja. U toj izjavi Jurin relativizira pedofiliju, objašnjavajući na javnom skupu kako nije isto imati poremećaj ili sklonost pedofiliji (koju je dotična, da blaže zvuči, uopćila i pretočila u širi pojam parafilija) i kako se osobe koje imaju tu sklonost ne bi trebale sramiti ili osjećati loše zbog svoje „drugačije“ seksualnosti. Ipak, zdrav razum i logika govore da je svaki „poremećaj“ (a Jurin je objasnila da je to realizacija seksualne žudnje) započeo sklonošću. I otkud bi netko trebao znati kad će nečija sklonost, primjerice kad vidi nezaštićeno dijete, završiti realizacijom? Bilo bi dobro pitati Jurin da objasni jesu li pedofili koji snimaju djecu po plaži u fazi žudnje (pa po njoj to nije tako strašno) ili su već realizirali svoj gnjusni čin? Pitam se kako je moguće da nekome na pamet padne staviti nečije pedofilske seksualne sklonosti, a k tome ih i opravdavati, ispred prava djece? U svakom slučaju, osobi koja može tako nešto misliti i izjaviti, mjesto nije u povjerenstvu. A možda ni blizu djece.
Ono što se krije iza ovih ideoloških najava nije ništa drugo nego nastojanje da se kroz pseudoznanstveni seksualni odgoj preoblikuju djeca i da se smanji utjecaj roditelja. Jer možemovci, kao što znamo iz ranijih izjava nekih od njih, nisu zadovoljni današnjim mladima. Posebno onima koji idu u crkvu i na svete mise. Kako se uopće usude biti tako primitivni, kad mogu biti možemovski progresivni, igrati se kartama seksalicama i o svojim sklonostima razgovarati sa „stručnjacima“ iz udruga?!
Šalu na stranu, zemlje koje su davno krenule s programima rodne ideologije, poput ovog „zdravstvenog“ kojeg sada pokušava nametnuti Možemo u Zagrebu, nakon godina poražavajućih rezultata zatvaraju to poglavlje i okreću se zdravom razumu i znanosti. Hrvatska bi barem jednom mogla učiti na tuđim greškama, a ne na vlastitom iskustvu.
