Afrička unija (AU) je u kolovozu podržala kampanju Correct the Map „ispravi kartu“, kojom se od vlada i međunarodnih organizacija traži prestanak korištenja Mercatorove karte svijeta iz 16. stoljeća, u korist one koja preciznije prikazuje veličinu Afrike. Kampanju za podizanje svijesti i peticiju „Ispravi kartu“ pokrenule su u siječnju 2025. skupine Africa No Filter i Speak Up Africa, pozivajući međunarodne organizacije da usvoje projekciju Equal Earth (novi prozor) koja pokušava prikazati stvarnu veličinu zemalja, dajući novi poticaj ovoj dugogodišnjoj raspravi. Godine 2015. inicijativa „The True Size“ također je osuđivala nedostatke Mercatorove projekcije, koja se koristi u većini svjetskih karata od 16. stoljeća.
Mercatorova projekcija je zapadnocentrična slika svijeta
Mercatorova projekcija, nastala je je u 16. stoljeću radi olakšavanja navigacije i postala globalni kartografski standard. Međutim, ona radikalno iskrivljuje proporcije kontinentalnih kopnenih masa. Preuveličava regije blizu polova – poput Europe i Sjeverne Amerike i sužava one blizu ekvatora, uključujući Afriku. Grenland se čini gotovo jednako velik kao afrički kontinent, iako je u stvarnosti četrnaest puta manji. Ova pristranost nije neutralna, jer oblikuje percepciju svijeta, stvara imaginarne geografske hijerarhije i potiče diskriminatorsku implicitnu viziju da su neki teritoriji važniji od drugih.
Obrazovni sustav, softver za mapiranje, atlasi i digitalni navigacijski alati prenose istu optičku iluziju, naslijeđenu iz europske i kolonijalne perspektive.
Nije slučajno da kineske karte „kanibaliziraju“ Tajvan ili da indijske uključuju Kašmir
Kako bi se riješila ova rasprava, predloženo je nekoliko mogućih projekcija, poput one Škota Jamesa Galla iz 1855., koju je oživio Arno Peters (1916.-2002.) stoljeće kasnije, 1973. godine. Petersova projekcija koja je na zastavi UN-a, je utemeljena na polarnoj i azimutalnoj kartografskoj prostornoj raspodjeli koja uvažava načelo ekvidistance u odnosu na sve meridijane. Takva projekcija omogućava očuvanje prostornih dužina, ali na drugu stranu iskrivljuje površine, koje su još više zastupljene što su bliže Južnom polu. Gall-Petersova projekcija, koja je danas poželjna za pristaše ispravljanja karte, nastoji vratiti zemlje njihovim pravim površinama, na štetu njihovih oblika. Ne treba zaboraviti da karte imaju izrazito političku konotaciju. Nije slučajno da kineske karte svijeta „kanibaliziraju“ Tajvan ili da indijske karte uključuju Kašmir, koji je predmet dugotrajnog spora između Indije, Pakistana i Kine.
Na školskim kartama Afrika je tek nešto veća od Sjeverne Amerike, a što nije točno
Polemika se često vraća, a prošlog ožujka, konzorcij kartografa, istraživača i afričkih institucija sastao se u Accri kako bi pozvao na promjenu paradigme. Nije samo pitanje odabira nove projekcije – poput Gall-Petersove, koja bolje odražava stvarna područja – već vraćanja kontinenta na njegovo pravo mjesto na karti, a time i u svijesti. Jer brojke su neumoljive: s otprilike 30 milijuna četvornih kilometara, Afrika je dovoljno velika da primi Sjedinjene Države, Kinu, Indiju, Japan i gotovo cijelu zapadnu Europu zajedno. Ipak, na većini školskih karata, čini se tek nešto većom od Sjeverne Amerike. Ovaj vizualni nesrazmjer nije beznačajan jer potiče trajnu predodžbu o marginalnosti, dok je Afrika sve samo ne marginalna. Posljedice su stvarne. Pogrešna percepcija veličine kontinenta može utjecati na odluke o razvoju, ulaganjima ili međunarodnoj suradnji. Ako vjerujemo da je teritorij malen ili periferan, tretiramo ga kao takvog.
Gall-Petersova projekcija wikipedia The Gall–Peters projection of the world map
Kognitivni suverenitet: karta kao „narativ svijeta“
Međutim, sama kartografska transformacija podrazumijeva i mentalnu transformaciju. Mercatorova projekcija duboko je ukorijenjena u tehničkoj infrastrukturi, softveru, i prije svega, u umovima ljudi, a njena zamjena zahtijeva obrazovni, kulturni i politički napor. Neke afričke institucije su to dobro shvatile: zagovaraju pristup u kojem kartografska pitanja postaju poluga kognitivnog suvereniteta. Ne radi se samo o ispravljanju karte, već o ponovnom preuzimanju kontrole nad vlastitom slikom o sebi – oblikom simboličke moći koji je predugo delegiran drugima.
Digitalni alati dostupni online sada omogućuju usporedbu stvarnih površina zemalja, otkrivajući u kojoj su nas mjeri tradicionalne karte zavarale. Ove inicijative doprinose točnijoj reinterpretaciji svijeta, onoj koja je više u skladu s geografskim stvarnostima. Razumljivo je da kartografija nije samo stvar kartografa. Ona je također – i prije svega – stvar narativa. Narativa svijeta koji je stoljećima umanjivao određene teritorije, a preuveličavao druge.
Afrika se više ne može gurati na margine pogleda
Afrika danas zahtijeva narativ koji odražava njezinu fizičku i političku stvarnost. I nije slučajno da se taj zahtjev pojavljuje u vrijeme geopolitičke tranzicije, kada se oblikuje sama ideja multipolarnog svijeta s rastućom ulogom Rusije, Kine, Indije i zemalja BRICS-a. Sa svojih 1,4 milijarde stanovnika, resursima i dinamikom, Afrika se više ne može gurati na margine pogleda. Korigiranje karata možda je prvi konkretan korak prema rekonfiguraciji svjetskog poretka.
Google Maps može biti izvor sukoba
Fabrice Argounes, istraživač francuskog CNRS-a i stručnjak za političku geografiju ističe da se Google kao „globalni vladar“ i njegova usluga Google Maps, moraju nositi s istim problemima kao i nacionalne države. Trasiranje granica na Google Maps može biti izvor sukoba, pogotovo na senzibilnim područjima na kojima postoje teritorijalni sporovi. Primjer iz 2010. godine, kada je grupa nikaragvanskih vojnika postavila zastavu na kostarikanski otok u srcu područja koje je desetljećima bilo predmetom spora. Područje je Google Maps proizvoljno stavio na nikaragvansku stranu. Ovaj “dokaz” zapovjednik je iskoristio kako bi opravdao svoju invaziju, a fotografije s lokacije potkrijepile su njegovu tvrdnju. Ako se prijavite na ruski Google, možete vidjeti granicu koja odvaja Krim od Ukrajine, kako bi ga ponovno ujedinila s Rusijom. Na drugu stranu, ako pretražujete na ukrajinskoj verziji, granica ne postoji.
Karte nikada nisu bile neutralne i uvijek su služile ekonomskim i geopolitičkim interesima
Karte nisu projekcija egzaktne znanosti; one su sustav za projiciranje stvarnosti, međutim, svaki geopolitički akter, pa i sam kartograf imaju svoju viziju što bi trebala biti stvarnost. Naime, od 16. stoljeća, Mercatorova projekcija koristi se za prikaz Zemlje kao ravne. Ova projekcija povećava veličinu regija daleko od ekvatora (dajući dojam da Francuska i Demokratska Republika Kongo imaju usporedivu površinu, iako postoji razlika od 1,6 milijuna četvornih kilometara). Tek 1973. s projekcijom njemačkog kartografa Arna Petersa dobili smo realniju predodžbu o proporcijama našeg planeta. Do tada se Mercatovom kartom, pretjerano predstavljalo bogate zemlje Sjevera na štetu siromašnih zemalja Juga. Petersova projekcija, koju su takozvane zemlje globalnog Juga dočekale raširenih ruku, podsjeća nas kako je, čak i danas, povijest karata neodvojiva od pojma moći. Od razvoja pomorske trgovine do imperijalizma kolonijalnih carstava, do nacističke propagande koja je koristila karte kao alat osvajanja. Karte nikada nisu bile neutralne i uvijek su služile ekonomskim i geopolitičkim interesima.
Poznati francuski sociolog i filozof Michel Foucault je rekao da su karte instrument „moći znanja“. Ovu je misao teoretizirao veliki povjesničar kartografije Brian Harley, za kojeg su ‘poput pušaka, karte bile oružje imperijalizma’. Harley je postupno postao glasnogovornik „kritičke kartografije“, istraživačkog pokreta između geografije i društvenih znanosti za kojeg nijedna karta nije nevina (nasuprot cijeloj skupini inženjera i geodeta za koje je to egzaktna znanost). Karta nikada nije neutralna a postoji semiologija karte, jer ovisno o boji ili oblicima koje kartograf koristi, poruka će biti percipirana i tumačena drugačije. Na sličnom kritičkom tragu, u području participativnog mapiranja, jedan se projekt pojavio kao vodeći.
Godine 2004., u vrijeme rođenja Google Mapsa, britanski je inženjer pokrenuo OpenStreetMap, svojevrsnu Wikipediju za kartografiju koja je korisnicima diljem svijeta omogućila da sami ažuriraju karte. Ovaj projekt mapiranja otvorenog koda bio je posebno istaknut tijekom potresa na Haitiju 2010., kada su volonteri sudjelovali u stvaranju operativnih planisfera, te tijekom epidemije ebole, s izradom karata za Crveni križ i za organizaciju „Liječnici bez granica“.
„Karta nije teritorij“, poznata rečenica Alfred Korzybski, ne dolazi od geografa, već od osnivača „opće semantike“, a ona označava da reprezentacija ne može biti ono što predstavlja, jer je njezina sama funkcija primijeniti filtere kako bi taj objekt bio razumljiv. Također, propitivanje odnosa između karte (jezika, misli) i teritorija (stvarnosti) seže do predsokratovske i hinduističke misli (Panini, Pentajali).
Po mišljenju francuskog književnika Houellebecqa: „karta je zanimljivija od teritorija“ i, u određenom smislu, to je trivijalno, jer teritorij, ako pretpostavimo da je fragment stvarnosti, nikada nije ništa drugo osim onoga što jest, dok ne postoji karta neovisna o interesu.
Karte su uvijek bile u središtu geopolitičkih igara oko dominacije u mapiranju svijetu, a velesile odlučuju što obični puk može čitati o svijetu na kartama. Od španjolskih kolonista i njihovih proizvoljnih poteza olovkom do korporacija Big-techa i Google Mapsa objašnjava zašto su svi zainteresirani za crtanje prave karte. Odabir i pozicija Juga i Sjevera na samoj kartu je bila tijekom povijest u središtu različitih geopolitičkog ambicija i sukoba između Istoka i Zapada.
Al-Idrisi je u 12. stoljeću nacrtao prvu kartu svijeta s Južnim polom prema gore, Sjevernim polom prema
Naime, Godine 1154., Al-Idrisi, kartograf i istraživač iz 12. stoljeća, nacrtao je prvu kartu svijeta koja je imala Južni pol okrenut prema gore, dok je Sjeverni pol okrenut prema dolje i Kabu u središtu. Kasnije su zapadni kartografi okrenuli kartu naopako, dok je Sjeverni pol bio okrenut prema gore, a Južni prema dolje. Takav oblik projekcije je i danas aktualan, a Wikimedia Commonsu je 1979. objavio McArthurovu Univerzalnu korektivnu kartu svijeta koja je Australiju i jug smjestila na vrh. Ova vrsta karte uobičajeno se koristi u Australiji, Novom Zelandu i drugim zemljama južne hemisfere. Karta je obično centrirana na Indoneziju ili Australiju, s Europom i Amerikom sa strane. Međutim, neke karte zadržavaju Greenwichski meridijan u svom središtu.
Obrnuta karta izbor: Carte inversée — Wikipédia
Palestina s Google karata nestala 2016.
U kolovozu 2016., priopćenje za javnost kolektiva „Forum palestinskih novinara“ Gaze, izrazilo je zabrinutost zbog nestanka imena Palestina s Google karata. Vijest je izazvala kontroverzu, no Palestina se nikada nije pojavila na Google kartama. Zapadna obala i Pojas Gaze označeni su isprekidanim linijama, kao što je slučaj sa svim spornim teritorijima. Glasnogovornik Googlea ipak je priznao da je greška privremeno uzrokovala nestanak imena Gaza i Zapadna obala s karte, greška koja je u međuvremenu ispravljena. Time je okončan diplomatski incident, koji ipak dokazuje da je mapiranje rizična djelatnost. Također treba podsjetiti da je uz Svjetsko nogometno prvenstvo i Olimpijske igre, Google Maps kritiziran zbog prevelikog predstavljanja favela, koje se pojavljuju brže kada se zumira grad nego druge topografske značajke.
Od jednostrane odluke Donalda Trumpa Meksički zaljev na Google kartama je preimenovan u Američki zaljev
Ironično bi se moglo ustanoviti da „Karta zaista jest teritorij“ ako se osvrnemo na unilateralnu odluku predsjednika Trumpa da jednim dekretom preimenuje Meksički zaljev u Američki zaljev. Od tada, na Google kartama, Meksički zaljev postaje “Američki zaljev”, a promjena je postala istog dana vidljiva na kartografskoj usluzi u Sjedinjenim Državama. U Meksiku je Meksički zaljev zadržao svoje ime, a drugdje se pojavljuju oba imena. Na Appleovoj konkurentskoj aplikaciji “Karte” naziv je ostao “Meksički zaljev”. Američki predsjednik nazvao je Zaljev “neizbrisivim dijelom Amerike”. Također je rekao da Denaliju, najvišem vrhu Sjeverne Amerike koji se nalazi na Aljasci (6190 m), želi vratiti njegovo prijašnje ime Mount McKinley, koje je 2015. godine promijenio predsjednik Barack Obama na zahtjev autohtonog stanovništva.
Inicijativa „Ispravi katu“ uklapa se u ideološki narativ „dekolonijalnog” trenda
Očito je kako se inicijativa „Ispravi kartu“ uklapa u ideološkog narativ “dekolonijalnog” trenda, koji je u punom jeku među europskom ali izvaneuropskom intelektualnom ljevicom. Postkolonijalne studije i dekolonijalni diskurs usmjereni su na kulturno nasljeđe kolonizacije ističući kako se kolonijalni odnosi još uvijek održavaju i reproduciraju na Zapadu u tretmanu imigracije u bivšim metropolama. Takav ideološki narativ dogmatski i redukcionistički završava generalizacijom o ideji da je kolonizacija ključ univerzalne povijesti od 1492 i da je moć u biti kolonijalna. To bi značilo da su od 15. stojeća do danas svake kartografske projekcije odraz odnosa snaga između kolonijalnih sila.
Šteta bi bila da dekolonijalizam, kao teorija, a koji neki nazivaju “imaginarnom pseudo-znanošću, kontaminira legitimni pokret preispitivanja karte svijeta svodeći taj proces na anti-zapadnu stigmatizaciju.
