“Kao što je samo po sebi razumljivo da je slikar onaj tko zna slikati, i da nitko ne će jednom Rembrandtu ‘malo dotjerati’ boje, tako ni piščev jezik ne bi trebalo ‘dotjerivati’. Podrazumijeva se da je pisac osoba koja zna pisati“, rekao je tada Babić na skupu jezikoslovaca.
Pročitaj
U eri brze konzumacije, ne samo vijesti u medijima i na društvenim mrežama, već i one u svakodnevnoj korespondenciji između političkih i poslovnih subjekata hrvatski jezik zbog neznanja govornika ili izostanka lektorskih usluga gubi svoju vrijednost službenoga jezika u Republici Hrvatskoj i jednog od službenih jezika Europske unije koji je u svojoj ukupnosti i cjelovitosti temeljna […]
Pročitaj
Nikakav zakon kao pravni i/ili politički čin neće podići razinu hrvatskoga standardnog jezika. Uostalom, kršenje zakona u nas je na razini nacionalnoga sporta. Recite mi koji se zakon svjesno ne krši? Djeca već od malih nogu traže “rupe u zakonu”, uče ih da “traže svoja prava”, no ne uče ih da imaju i neke dužnosti, kaže Nives Opačić.
PročitajNa radiju i televiziji postoje službe za jezik i govor, kamo slobodno mogu doći svi novinari, voditelji emisija i slični, no oni te službe zaobilaze u široku luku. U jeziku je stanje danas kakvo je i u ostalim javnim djelatnostima – zašto bi u jednoj branši bilo bolje nego što je u drugima, kaže u intervjuu za Misao.hr Nives Opačić, poznata hrvatska jezikoslovka.
Pročitaj
Degradirajuće je i ponižavajuće da lektori nemaju ispravnu klasifikaciju, odnosno da prevoditelji imaju jednu, a lektori drugu klasifikaciju. Jasno je da lektura nije isto što i autorski prevoditeljski rad, no ne može biti ni administrativna djelatnost za koju je dovoljna i srednja stručna
sprema, kaže Irena Balen-Gorišek, lektorica iz Siska.
Sve je to pobrojano u Zakonu o hrvatskom jeziku koji je definiran kao „nematerijalno kulturno dobro te obilježje identiteta i pripadnosti njegovu narodu, ali i nezamjenjivo zajedničko komunikacijsko sredstvo za izražavanje i sporazumijevanje o kojem je dužna skrbiti hrvatska Vlada“.
Pročitaj