U svibnju ove godine Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu pokrenulo je projekt pop up muzeja, zapravo niza izložbi koje će, ovisno o temi, biti postavljene na raznim lokacijama kazališne kuće te koje će povezivati suvremenu kazališnu produkciju i povijest kazališna na moderan i dinamičan način.
Prva je izložba kombinirala sjećanje na 3. svibnja 1995. godine kada je kazalište raketirano i kada su stradali članovi baletnoga ansambla i proslavu dvjestote izvedbe baleta Giselle Adolphea Adama na daskama ovog kazališta.
Piše: Zoran Maljković
Početkom ove kazališne sezone otvorena je druga izložba nazvana Gotovac/Tijardović 130koja slavi i ujedinjuje 130 godina od otvorenja kazališne zgrade s rođenjem dvojice opernih i operetnih skladatelja Jakova Gotovca i Ive Tijardovića.
Iako su bili suvremenici danas se može reći da su im karijere išle paralelno i da nisu surađivali koliko su, možda, mogli. Naime, 1925. godine Gotovac dirigira praizvedbu Tijardovićeve operete Pierrot Ilo u tadašnjem Malom kazalištu na Tuškancu, a kasnije Gotovac i Tijardović povremeno surađuju: Gotovac povremeno dirigira i u drugim Tijardovićevim djelima, a kad Tijardović postane intendant zagrebačkoga HNK (1945-1949) surađuje s Gotovcem kako skladateljem tako i dirigentom.
Na izložbi se mogu vidjeti kostimi Inge Kostinčer za operu Ero s onoga svijeta (ponovno izrađeni dvadesetak godina nakon njezine smrti), a zanimljiv izložak svakako je i nalivpero Jakova Gotovca kojim je napisao sva svoja najvažnija djela i koje je sada u vlasništvu njegova praunuka, također Jakova.
Ostali izlošci mahom su kazališni dokumenti, programske knjižice i fotografije iz predstava Gotovca i Tijardovića koje su izvođene u ovom kazalištu. Tako možemo vidjeti sve o uprizorenju Gotovčevih opera Morana, te Mila Gojsalića iz 1995. godine u kojoj briljira Ruža Pospiš Baldani. Naravno da je iscrpno prikazana i povijest izvedbi opere Ero s onoga svijeta koja se i danas (uz povremene obnove) izvodi u režiji Krešimira Dolenčića iz 1992. godine uvijek pred rasprodanim gledalištem. Izloženi su i zapisi sjećanja Branke Beretovac i Janeza Lotriča na Jakova Gotovca i Eru s onoga svijeta u kojemu su oboje godinama nastupali. Posebno mjesto zauzima pano koji donosi sve informacije u praizvedbi Ere 1935. godine u ovom kazalištu kao i brojnim gostovanjima ove opere izvan Hrvatske.
Izlošci posvećeni Tijardoviću također su vrlo zanimljivi. Počinju za zagrebačkom premijerom Splitskog akvarela 1930. godine uz dodatak izvrsnih kritika koje su je pratile te programskom ceduljom iz koje se može saznati cjelokupna podjela.
Zanimljivo je navesti i da se na ovoj izložbi možemo uvjeriti i u Tijardovićev likovni talent. Naime, Odsjek za povijest kazališta HAZU ustupio je kopije Tijardovićevih skica za kostime predstava Jurek I Štefek, Zapovijed Maršala Marmonta i Dimnjaci uz Jadran. Može se vidjeti i likovna oprema notnog izdanja opere Splitski akvarel za koju je ilustraciju načinio sam Tijardović, kao i autorov notni zapis koji sadrži neke dijelove Splitskog akvarela prilagođene jazz orkestru.
Posebno je zanimljiv pano o sudbini njegove opere Dimnjaci uz Jadran oko koje su se lomila koplja i koja je dvije godine čekala praizvedbu budući da su bile izražene brojne sumnje u njezinu kvalitetu. Na repertoar ju je postavio intendant Marijan Matković 1951. godine uz riječi: ‘kako bi se dokazao negativan sud o djelu, bez obzira na osobu autora’ pa je predstava izvedena samo osam puta. Sličnu je sudbinu doživjela i njegova sljedeća opera Marko Polo praizvedena 1960. godine.
Izložba se može pogledati sat i pol prije početka predstave uz ulaznicu (zanimljivo je spomenuti da ja nakon otvorenja izložbe na repertoaru bio Gotovčev Stanac) te besplatno četvrtkom između 10-13 sati, a otvorena je do 15. veljače 2026.
Na otvorenju izložbe govorile su Iva Hraste Sočo, intendantica HNK te Zrinka Matić, muzikologinja koja je ujedno i autorica izložbe.
