U Zagrebu je jučer, 16. rujna, u 90. godini života preminuo akademik Milivoj Solar, jedan od najznačajnijih hrvatskih književnih i kulturnih teoretičara i komparatista i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjentosti.
Piše: Misao.hr
Rođen 8. travnja 1936. u Koprivnici, studij filozofije i jugoslavistike završio je 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao disertacijom o književnom opusu Frana Galovića. Od 1963. djelovao je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1976. bio je redoviti profesor teorije i metodologije proučavanja književnosti. Od 2007. nosio je počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, a od 2008. bio je redoviti član HAZU.
Između 1987. i 1990. obnašao je dužnost ministra prosvjete i kulture SR Hrvatske. Predavao je i na brojnim inozemnim sveučilištima te od 2011. bio dopisni član Crnogorske akademije znanosti i umjetnosti.
Solarov znanstveni rad bio je usmjeren na temeljna pitanja književne teorije, posebno odnos književnosti i filozofije, poetiku, mit i kulturološke kategorije, kao i popularnu književnost i kulturu. Njegova najpoznatija knjiga ‘Teorija književnosti’ iz 1976. doživjela je više od 20 izdanja i ostala nezaobilazno polazište generacijama studenata. Autor je i niza drugih kapitalnih naslova, među kojima se ističu ‘Pitanja poetike’, ‘Smrt Sancha Panze’, ‘Filozofija književnosti’, ‘Laka i teška književnost’, ‘Povijest svjetske književnosti’, ‘Retorika postmoderne’ i ‘Književni leksikon’.
Za svoj rad nagrađen je najvišim hrvatskim priznanjima, među kojima su Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2010.) te Državna nagrada za znanost za životno djelo (2016.). Bio je član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog filološkog društva i Hrvatskog filozofskog društva.
U nakladi Matice hrvatske objavljeno je pet naslova Milivoja Solara i to Književni leksikon, Kritika relativizma ukusa, Laka i teška književnost , Retorika postmoderne i Vježbe tumačenja.
