U prepunoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu u srijedu je predstavljena knjiga “Krešo Mikulić, Život jednog izumitelja”, u koju je autorica Milka Tica po književnim i znanstvenim postulatima, ali i na vrlo suptilan i emotivan način pretočila izniman, na momente nevjerojatan život tog rođenoga Gruđanina, koji se zbog državne represije u bivšoj državi, otisnuo u svijet i u SAD-u postao čuveni izumitelj i konstruktor poznat po uređajima za motore vojnih mlaznih zrakoplova i brzih automobila, dobitnika priznanja Grada Coleraina, koji je 10. studenoga njemu u čast proglasio “Danom Kreše Mikulića”.
Piše: Misao.hr
Taj vitalni 90-godišnjak, najbolji diplomant u svojoj generaciji 50-tih godina na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike razvio je crpku za gorivo u mlaznim zrakoplovima, uređaj za kontrolu smjera kretanja američkih helikoptera “Black Hawk”, uređaj Ewac za izviđačke zrakoplove, sustav za spašavanje posade iz nuklearnih podmornica i sustav za usmjeravanje topa na tenkovima. Uz posao inženjera-dizajnera ostvario je i svoju dječju ljubav, posadivši u Cincinnatiju vinograd i otvorivši čuvenu vinariju. Kako je rečeno na predstavljanju knjige, na kojoj je nazočio i Krešo Mikulić, njegov život vrijedan je filmskog scenarija i kazališne predstave.
“Život vrijedan filmskog scenarija” – od bijega iz Jugoslavije u Kanadu do brojnih izumiteljskih postignuća u SAD-u
Mikulić je iz Jugoslavije izbjegao 1967. prvo u Kanadu. U SAD je stigao 1969., gdje je prvo živio u Chicagu, a zatim u Cincinnatiju gdje i danas živi. Knjiga o Kreši Mikuliću deseto je djelo Milke Tice. Objavljeno je u sunakladništvu Ogranka Matice hrvatske u Grudama i Ogranka Matice hrvatske u Imotskom. Djelo na 408 stranica podijeljeno u dva dijela, tematizira zanimljiv i inspirativan životni put Kreše Mikulića o kojem su na predstavljanju govorili fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, Damir Zorić, potpredsjednik Matice hrvatske, autorica Milka Tica te sam Krešo Mikulić. Uz mnoga poznata lica iz društvenog i kulturnog života, obitelj i rodbinu, urednika knjige Slobodana Bobe Božića, kolega s fakulteta i prijatelja Kreše Mikulića predstavljanju su nazočili i izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Zdravka Bušić te domaćin skupa gospodarski tajnik Matice hrvatske Ivica Nuić. Program je moderirao Dorijan Klarić.
U svojem obraćanju, fra Grbeš je istaknuo kako je gotovo nevjerojatno da u jedan život stane toliko tuge, patnje, žalosti, ali i ljepote, dobrote, snage, stoga neka on bude nadahnuće svima koji ne znaju da nemoguće ne postoji. Dodao je da djelo, pored Krešina života, progovara i o dvadesetostoljetnoj tragici njegova naroda.
“Velike stvari dolaze iz malih mjesta, od nepoznatih imena”
„Hoćemo li mi imati snage biti svjedoci istine, da djeca naše djece saznaju istinu”, upitao je fra Grbeš koji potpisuje i predgovor knjizi u kojem ističe: “Već u prvom susretu ostadoh zadivljen mudrošću njegova života. Hvala mu! Ja kao kršćanin vjerujem da su Božji zahvati uvijek s malenima, poniznima. Velike stvari dolaze iz malih mjesta, od nepoznatih imena. Velika otkrića nastala su u podrumima, u garažama nepoznatih”.
Damir Zorić podsjetio je da je i ovo predstavljanje dokaz da Matica hrvatska, kao najstarija nacionalna kulturna institucija, u sinergiji središnjice i ogranaka radi kvalitetan posao.
“Ova je knjiga mnogo više od jednog životopisa. Ovo je knjiga o Krešinoj sudbini kao i sudbini njegovoga naroda iz kojega je niknuo i ponikao za koju je kao dugogodišnji emigrant postao tvrdo i trajno vezan“, rekao je Zorić dodavši da vrijeme u kojem je stasao, nije bilo sklono ni njemu ni njegovoj obitelji, da se dogodila snažna preobrazba društva, nasilna i krvava u kojoj je nestajao stari tradicijski život i kultura kojim su živjeli Krešina obitelj i sumještani.
“Ova je knjiga pripovijest o pojedincu, koja ujedno progovara o njegovoj zemlji i narodu. Ona je mikropovijest i obiteljska kronika, napose dokumentirana građa važna za objektivno sagledavanje povijesti“, rekao je Zorić podsjetivši na nedavno predstavljenu knjigu „Matijino stoljeće rata“ o životu jedne hercegovačke žene koja je u svakom od ratova 20. stoljeća, u kojima ni na koji način nije sudjelovala, izgubila nekoga iz obitelji, oca muža, unuka. Nije samo 20. stoljeće bilo tragično za Hercegovinu. No, unatoč tomu naš je narod znao izići iz toga. To se može pročitati i u ovoj knjizi Kreše Mikulića u kojoj nema ni grama mržnje ni želje za osvetom.
“Kod Mikulića i njegove obitelji tome nema mjesta. Kod njih nema odustajanja nego samo uporna i nepokolebljiva borba opstajanja hranjena vjerom“, istaknuo je Zorić, dodavši da jedino što nisu znali, niti mogli prihvatiti je nepravda.
“Borba za živu glavu”
Ističući da je knjiga o zavičaju ocijenio je da upravo stoga ima sve ono što neka druga djela nemaju, a to je iskrenost i ljubav. Podsjetio je na tešku obiteljsku priču glavnog protagonista i mučno stradavanje njegovih najbližih članova obitelji u poraću Drugog svjetskog rata, (jedan brat je ubijen 1947. kao državni neprijatelj, drugi je stradao na Bleiburgu, dok je otac nakon 1945. robijao). Sve je to dalekosežno djelovalo na Krešu, koji je cijelo djetinjstvo i mladost nastojao biti nevidljiv i izmicati potencijalnim provjerama, ne bi li i sam sačuvao živu glavu, zaključio je Zorić.
Autorica Milka Tica zahvalila je, kako ga je nazvala, “čovjeku snažnog uma i mekog srca”, na iznimnoj otvorenosti i susretljivosti kojom joj je otvorio vrata u svoj život, ispunjen i dobrim i lošim danima, jer je život kao i loza, mora patiti da bi živjela, a od izobilja umire. Zahvalivši svima na pruženoj podršci, istaknula je kako je na knjizi radila tri godine. Posebno emotivan trenutak odvio se dok je čitala retke koji donose Krešine intimne, filigranskom preciznošću izraza izrečene refleksije o sebi, svojem rodnom ognjištu, starim vratima, ocu, majci, braći i sestrama, o smijehu, suzama i pjesmi.
Na koncu, obratio se i sam Krešo Mikulić, koji je uslijed opuštenog razgovora s moderatorom Klarićem mladima poručio da su najbolji poslovni počeci oni koji krenu iz hobija. Dodavši kako mu je mladost obilježio izniman strah za svoj život, koji se pojavio uslijed okolnosti u kojima se našao dio njegove obitelji, priznao je da je upravo strah, kao jedna od najbazičnijih čovjekovih emocija, itekakav pokretač prema naprijed, jer da nije stalno strahovao, borio se i gurao prema naprijed, pitanje je bi li došao do pola svega što je postigao. Upravo o tom kretanju prema naprijed na poseban način svjedoči i Mikulićev citat zapisan u knjizi, koji glasi: “Najviše sam zadovoljstva doživio istražujući motore, uvijek sam mislio da je mobilnost prijeko potrebna za ljudski razvoj”.
Krešo Mikulić rođen je na planini Vučipolje, u općini Posušje, 13. rujna 1934. godine, kao osmo dijete. Osnovnu školu završio je u Širokom Brijegu, a srednju elektrotehničku pohađao je u Sarajevu, gdje je završio stolarski zanat. U Zagrebu je završio elektrotehničku školu, a studij elektrotehnike upisao je 1956. na tamošnjem Elektrotehničkom fakultetu, koji je završio 1960. godine, stekavši zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike.
“Iz Končara do Nacionalnog muzeja zrakoplovstva u američkom Daytonu”
Radio je u tvornici “Rade Končar” kao projektant i konstruktor malih elektromotora, gdje je bio član Upravnog odbora. Emigriravši u Kanadu 1967. radio je kao električar, a zatim se preselio u Cincinnati, gdje se zaposlio u kompaniji Velco Industry, koja se bavila proizvodnjom elektromotora za svemirsku upotrebu, brzo postavši glavnim projektantom elektromotora za zrakoplove, rakete i podmornice. Zahvaljujući predanom radu i zalaganju, kao inženjer zaslužan je za mnoge inovacije i projekte u zrakoplovnoj i automobilskoj industriji, za što je primio brojne nagrade, rad mu se nalazi u Nacionalnom muzeju zrakoplovstva u Daytonu te mu se ime nalazi u Kući slavnih. Gospodarske komore Coleraina. Mikulić je dakle izumitelj i konstruktor priznat u SAD-u i svijetu, poznat po uređajima za motore vojnih mlaznih zrakoplova i brzih automobila.
Valja napomenuti kako je razvio crpku za gorivo u mlaznim zrakoplovima, uređaj za kontrolu smjera kretanja helikoptera “Black Hawk”, uređaj Ewac za izviđačke zrakoplove, sustav za spašavanje posade iz nuklearnih podmornica i sustav za usmjeravanje topa na tenkovima.
Pored toga, radio je na provjeri nuklearnog eksploziva, ispitivanju gravitacijskih sila te na motorima kompanija Ferrari, Honda i Toyota. 80-ih je godina zasadio vinograde, koji se prostiru na 25 hektara i imaju više tisuća trsova, proizvodeći godišnje oko 250 tisuća litara vina. Također, otvorio je restoran “Vinoklet”, koji je s 500 sjedećih mjesta iznimno popularno mjesto u Ohiou.
Mikulić također organizira Festival umjetnosti i vina svakog rujna, koji posjeti 20 tisuća ljudi. Grad Colerain, radi njegova doprinosa zajednici, kao inženjera i vlasnika vinarije i restorana, proglasio je 10. studenog 2021. “Danom Kreše Mikulića”.
