Piše: Misao.hr
Ove godine na dan 8. svibnja obilježava se osamdeseta obljetnica kraja Drugoga svjetskog rata u Europi. Veliki admiral Karl Dönitz, koji je nakon samoubojstva Adolfa Hitlera 30. travnja 1945. vodio Njemački Reich, započeo je pregovore o završetku rata sa zapadnim saveznicima. Tako je 4. svibnja njemačka delegacija stigla u stožer britanskoga feldmaršala Bernarda Montgomeryja u okolici Lüneburga (istočno od Hamburga), gdje je feldmaršal Montgomery prihvatio bezuvjetnu predaju njemačkih snaga u Nizozemskoj, sjeverozapadnoj Njemačkoj i Danskoj. Tijekom pregovora u Zapovjedništvu savezničkih snaga u Reimsu 7. svibnja s vrhovnim zapovjednikom savezničkih snaga, generalom Dwightom D. Eisenhowerom dogovorena je i tamo potpisana bezuvjetna predaja svih njemačkih oružanih snaga. Datum prestanka svih neprijateljstava u Europi određen je za 8. svibnja. Dokument o predaji potpisao je u ime Njemačke general-pukovnik Alfred Jodl, piše u članku Michal Brandl izvanredna profesorica na Katedri za židovske studije i istraživanje Holokausta pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, objavljenom na platformi SNOVI.
Zašto se u Rusiji slavi 9. svibnja?
Sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin nije htio prihvatiti ovaj dokument, već je želio ceremoniju potpisivanja bezuvjetne predaje organizirati u Berlinu kao glavnomu njemačkom gradu pa je 8. svibnja 1945. u sovjetskomu stožeru u Berlin-Karlhorstu potpisan još jedan dokument, kojega je s njemačke strane potpisao general-feldmaršal Wilhelm Keitel. Ceremonija je trajala do nedugo poslije ponoći. Zbog vremenske razlike, odnosno prema moskovskomu vremenu, kapitulacija je stupila na snagu 9. svibnja te se zato Dan pobjede u Sovjetskomu Savezu i zemljama lagera obilježavao toga datuma.
Njemačkom bezuvjetnom kapitulacijom završio je Drugi svjetski rat u Europi, dok su borbe na Dalekome istoku nastavljene do predaje Japana 15. kolovoza 1945, a službeno je Japan bezuvjetnu kapitulaciju potpisao 2. rujna 1945.
U ratu smrtno stradalo oko 70 do 85 milijuna ljudi
Drugi svjetski rat rezultirao je smrću oko sedamdeset do osamdeset i pet milijuna ljudi (oko tri posto procijenjene svjetske populacije prije rata), od toga oko pedeset do pedeset i šest milijuna izravno, a 19 do 28 milijuna od bolesti prouzrokovanih ratom. Među njima bilo je između pedeset i pedeset i pet milijuna civila. Od 9,5 milijuna Židova koliko ih je živjelo u Europi prije Drugoga svjetskog rata (1,7 posto stanovnika Europe i šezdeset posto Židova u svijetu), ubijeno je njih šest milijuna, što je predstavljalo dvije trećine europskih Židova.
