Doktor znanosti Nenad Raos hrvatski je kemičar te autor mnogih znanstvenih i stručnih radova, a najnovija knjiga naslova „Antologija hrvatske popularizacije prirodnih znanosti“ obuhvaća biografske i autorske note 12 znanstvenika koji su popularizirali prirodne znanosti u Hrvatskoj publiciranjem knjiga.
Piše: Ena Mikolčić
Raosova “Antologija hrvatske popularizacije prirodnih znanosti” predstavlja u Matici hrvatskoj
Prvi od njih je Bogoslav Šulek, jezikoslovac iz 19. stoljeća, a slabo je poznata činjenica da je svojim radom popularizirao kemiju. Raos je 24. travnja u dvorani Jure Petričevića u Matici hrvatskoj održao predavanje naslova „Bogoslav Šulek – prvi hrvatski popularizator kemije“, a osim o Šulekovu radu, bilo je govora i o društveno-političkim okolnostima za vrijeme Šulekova života.
Uvodnu riječ održala je pročelnica Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske Jasna Matekalo Draganović, koja je okupljenima poželjela dobrodošlicu na „prvo u seriji predavanja o hrvatskim prirodoslovcima koji su promicali znanost“, a popularizaciju znanosti navela je kao bitan cilj u radu Odjela. Gotovo sve aktivnosti Odjela, kako iznosi, služe približavanju nekadašnjih i suvremenih postignuća i spoznaja u prirodoslovnim znanostima (u najširem smislu, uključujući medicinu, agronomiju, astronomiju i sl.) široj publici i javnosti.
Bogoslav Šulek: Od prirodoslovca do političara
Raos je dugogodišnji član Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske, a svoje predavanje otpočeo je nabrajanjem interesa i područja rada Bogoslava Šuleka, od jezikoslovca do političara i sudjelovanja u Ilirskom pokretu. Naglasio je i kako je Šulek bio Slovak, ali djelovao je u Hrvatskoj.
Šulekova bogata i zanimljiva biografija: Od rada u tiskari do Ilirskog pokreta i Ljudevita Gaja
Šulek je postao i aktivnim članom današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), iz čega je izrodilo njegovo kapitalno djelo Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja iz1874. godine, na narudžbu članova akademije – konkretnije na prijedlog Franje Račkog. Rječnik je pisan devet godina, a kako kaže Raos, već se 100 godina napada Šulekova nomenklatura u rječniku zbog korištenja određenih naziva koji ne ispunjavaju zahtjevnu potrebu da nomenklatura sadržava karakteristike i narodnoga jezika, ali i međunarodno prihvaćenog nazivlja. Na napade o nomenklaturi Raos zauzima stav kako Šulek nije pisao nomenklaturu, nego rječnik koji sadržava sve nazive korištene u slavenskim jezicima tog doba.
Šulekov život vrlo je uzbudljiv; rođen je s hendikepom kostiju koje se nisu dobro razvijale, zbog čega je imao i velikih problema sa sluhom. Nakon završetka teološkog studija po uzoru na oca svećenika, odlazi iz Slovačke u Slavonski Brod svome bratu liječniku tražeći pomoć. Brat mu nije mogao ponuditi medicinska rješenja, no pomogao mu je našavši mu posao u tiskari onoga doba. Kako je danju radio, navečer je učio hrvatski jezik te ga naučio za samo sedam mjeseci, nakon čega je kroz političke aktivnosti i sudjelovanje u Ilirskom pokretu upoznao Ljudevita Gaja te radio za njegove časopise. Uvođenjem Bachova apsolutizma i germanizacije, novine su ukinute, zbog čega se Šulek prebacuje u prosvjetiteljstvo. Pisao je knjige i udžbenike, ali i njemačko-hrvatski rječnik koji je služio omogućavanju obrazovanja.
Popularizirao je kemiju među seoskim stanovništvom i primjenjivao je u stočarstvu, kuhanju, čišćenju
Ipak, Raos se u svojoj knjizi fokusirao na Šulekovo djelo iz 1881. godine „Lučba za svakoga ili popularna kemija“, po kojoj Šulek prepoznaje važnost kemije i praktičnih znanja o kemiji u svakodnevnom životu. Raos se nadovezao na plemeniti Šulekov cilj u ovoj knjizi, te dao kritiku suvremenog obrazovanja koje se oslanja na teorijska znanja prilikom učenja kemije, pa naglašava kako je i sam autor knjige „Kemičar u kući“. Pohvaljuje Šulekovu motivaciju za populariziranjem kemije među tada većinskim, seoskim stanovništvom te ju primjenjuje u agronomiji, stočarstvu,kuhanju, čišćenju i slično.
Nenad Raos za vrijeme jednog školskog sata iznio je spoznaje o Šulekovu životu i radu koje jeposebno istraživao za svoju knjigu, a „Antologiju hrvatske popularizacije prirodnih znanosti“ publika je mogla na licu mjesta i kupiti. Čisti dokaz zanimljivosti teme i predavanja je uključenost publike u razgovor i pitanja na samom kraju predavanja, kojima se obogatilo znanje o Šuleku i društvu 19.stoljeća.
