Piše: Misao.hr
Papa Franjo umro je na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025., u 88. godini života, u svojoj rezidenciji Doma Svete Marte u Vatikanu, objavio je Vatican News.
U 9:45 sati, kardinal Kevin Farrell, kamerlengo Apostolske komore, objavio je smrt pape Franje iz Doma svete Marte sljedećim riječima:
„Predraga braćo i sestre, s dubokom žalošću moram objaviti smrt našega Svetog Oca Franje. U 7:35 ovog jutra, rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu. Cijeli je svoj život posvetio služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je kako vjerno, hrabro i univerzalnom ljubavlju živjeti evanđeoske vrijednosti, osobito u korist najsiromašnijih i najisključenijih. S neizmjernom zahvalnošću za njegov primjer pravog učenika Gospodina Isusa, povjeravamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Boga Jedinoga i Trojedinoga.”
Papa Franjo je 14. veljače 2025., primljen u Polikliniku Agostino Gemelli nakon što je nekoliko dana patio od bronhitisa. Zdravstveno stanje mu se postupno pogoršavalo, a liječnici su mu dijagnosticirali obostranu upalu pluća.
Nakon 38 dana provedenih u bolnici, Papa se vratio u svoju vatikansku rezidenciju u Domu Svete Marte kako bi nastavio oporavak. Jučer, na Uskrs se s papinskog balkona kratko obratio vjernicima – Pozivam zaraćene strane: obustavite vatru, oslobodite taoce i pružite dragocjenu pomoć izgladnjelom stanovništvu koje žudi za budućnošću u kojoj će vladati mir”, poručio je Papa. Nekoliko trenutaka ranije Franjo je “u sklopu privatnog sastanka od nekoliko minuta” primio američkog potpredsjednika JD Vancea u svojoj vatikanskoj rezidenciji Santi Marti.
U travnju 2024., papa Franjo odobrio je ažurirano izdanje liturgijske knjige za papinske pogrebne obrede, koja će služiti kao vodič za pogrebnu misu čiji datum još treba biti objavljen.
Priprava tijela obavlja se u kapeli, a ne u sobi gdje je preminuo te se njegovo tijelo odmah polaže u lijes.
Prema riječima nadbiskupa Diega Ravellija, pokojni papa Franjo zatražio je da se pogrebni obredi pojednostave i usmjere na izražavanje vjere Crkve u Uskrslo Tijelo Kristovo.
„Obnovljeni obred“, rekao je nadbiskup Ravelli, „nastoji još više naglasiti da je pogreb rimskog pontifika pogreb pastira i učenika Kristova, a ne moćne osobe ovog svijeta.“
Izbor kardinala Jorgea Marija Bergoglija za prvog Papu iz latinske Amerike
Nakon odreknuća pape Benedikta XVI., kardinali su 13. ožujka 2013., na dvama jutarnjim glasovanjima i skrutinijima, za novog, 266. papu izabrali nadbiskupa Buenos Airesa kardinala Jorgea Marija Bergoglija kao prvog rimskog biskupa iz Latinske Amerike, prvog isusovca i prvoga koji je nakon točno 1100 godina uzeo novo papinsko ime, Franjo.
U prvom obraćanju papa Franjo je rekao: „A sada započinjemo taj put: biskup i narod. Taj put Rimske Crkve koja predsjeda u ljubavi svim Crkvama. Put je to bratstva, ljubavi i povjerenja među nama. Molimo uvijek za nas: jedni za druge. Molimo za čitav svijet da vlada veliko bratstvo“.
Nazivajući se „rimskim biskupom“ ne dokida papinsko prvenstvo već naglašava biskupski kolegijalitet te otvara vrata ekumenskome dijalogu. Riječju „put“ već je tada naznačio da će željeti Crkvu na putu prema čovjeku te će i sam na tome putu uporno ustrajavati, a riječju „veliko bratstvo“ naznačit će osobito svoj međureligijski dijalog i dijalog u korist svjetskoga mira. Novi se rimski biskup, koji u nastupnome govoru sam za sebe kaže da dolazi „s kraja svijeta“, na neki način vraća istim putem koji je njegova obitelj 1929. g. prevalila u suprotnom smjeru ukrcavši se u Genovi na brod prema Argentini.
Djetinjstvo i mladenačke godine
Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. kao prvo od petero djece oca Marija Giuseppea Francesca i majke Regine Marie Sivori. Živjeli su u četvrti Flores u Buenos Airesu, glavnom gradu Argentine. Trenutci zajedništva bili su vezani i za njegovanje obiteljskih korijena u razgovoru na pijemontskom narječju, čime je Jorge Mario ostao trajno povezan s Italijom, zemljom svoga podrijetla. Osim igrom, djetinjstvo Jorge Marija je od malena bilo obilježeno kućnim obvezama u kojima je rado sudjelovao jer se kroz to očitovalo zajedništvo u kojem je uživao.
Od 1943. do 1948. godine Jorge Mario pohađao je Osnovnu školu Antonio Cervino, a po njezinom završetku započeo je srednjoškolsko obrazovanje. Nakon toga se upisao na Tehničko-industrijski institut specijaliziran za prehrambenu kemiju.
Odluka za svećeništvo
„Za vrijeme jedne ispovijedi dogodilo mi se nešto posve neobično, ne znam što, ali nešto što mi je promijenilo život. Rekao bih nešto kao da su me zaskočili dok sam spavao na straži. Bilo je to iznenađenje, zadivljenost jednim susretom i postao sam svjestan što me čeka. To je vjerničko iskustvo: zadivljenost zbog susreta s nekim tko te čeka. Od toga trenutka Bog mi je postao onaj tko me pretekao. Ti ga tražiš, a on je prvi tebe našao. Ti ga želiš susresti, a on prvi dolazi ususret“, ispričao je papa Franjo u jednom intervjuu.
No, još su potrajale paralelne četiri godine studija i rada u laboratoriju za analizu, a potom je uslijedila i teška upala pluća koja je bila opasna po život. Morao je na operaciju te su mu odstranili gornji dio desnog plućnog krila.
Sve to još je više osnažilo Jorgeovu odluku kojom je, nakon što je diplomirao kemijsku tehnologiju, odlučio stupiti u Villa Devoto, biskupijsko sjemenište u Buenos Airesu. Nekoliko mjeseci kasnije, 11. ožujka 1958. godine prešao je u novicijat Družbe Isusove. Prije negoli je bio zaređen za svećenika, poslan je u Čile gdje je stekao osnovna znanja iz humanističkih znanosti.
Svećeničko ređenje – studij – mladi isusovački provincijal
Po povratku u Argentinu 1963. godine diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u San Miguelu, a dana 13. prosinca 1969. godine, uz blagoslov i podršku obitelji, konačno je primio sakrament svetoga reda. Godinu dana kasnije, 1970., diplomirao je i teologiju, a potom je poslan u Španjolsku u Alcalà de Henares da ondje provede završno razdoblje novicijata. Kasnije je i sam bio učitelj isusovačkih novaka u Villa Barilariju na Teološkom fakultetu u San Joseu i rektor istoimenog velikog kolegija.
Dana 22. travnja 1973. godine položio je doživotne zavjete, a već u srpnju iste godine izabran je za provincijala Družbe Isusove u Argentini. Službu provincijala vršio je šest godina. Godine 1986. otac Bergoglio poslan je u Njemačku na poslijediplomski studij u kojem je želio istražiti misao Romana Guardinija. U Njemačkoj se zadržao kraće vrijeme te se ponovno vratio u Argentinu, gdje je vodio kolegij „Salvatore“ u Buenos Airesu i obavljao službu duhovnika i ispovjednika u župi u Cordobi. Župljani su ga poznavali kao čovjeka dubokog siromaštva, velikog molitelja, čovjeka nade i kao učenu osobu koja se odlikuje intuitivnom inteligencijom.
Na konzistoriju u Vatikanu 21. veljače 2001. godine papa Ivan Pavao II. imenovao je nadbiskupa Bergoglia kardinalom, a on je tu službu prihvatio u još većoj skromnosti.
Briga za stvoreni svijet
Dana 24. svibnja 2015. papa Franjo potpisao je svoju novu encikliku Laudato si‘, koja je odmah izazvala veliki odjek, pohvale, ali i veliko protivljenje. Riječ je o enciklici koja u središte postavlja pitanje: kakav svijet želimo predati onima koji će doći poslije nas?
Enciklika je dobila naziv po zazivu sv. Franje: Hvaljen budi, Gospodine moj (Laudato si‘, mi‘ Signore), koji u Pjesmi stvorova podsjeća na činjenicu da je zemlja naš zajednički dom i da je poput sestre s kojom dijelim postojanje i poput majke koja nas prima u svoje naručje. Papa poziva sve da osluhnu zlostavljanje i pljačkanje zemlje te na ekološko obraćenje. On, doduše, priznaje da se osjeća sve veća svijest i osjetljivost za okoliš, ali istodobno raste i zabrinutost za ono što se događa našem planetu te svima šalje jasnu poruku da je čovječanstvo još uvijek sposobno za zajedničku suradnju pri izgradnji našega zajedničkog doma, jer još nije sve izgubljeno.
Propovijedao je – Ne ekonomiji koja ubija! Ne ekonomiji isključivanja! Ne novom idolopoklonstvu novca! Ne socijalnoj nejednakosti koja rađa nasilje! Ne egoističnoj mlitavosti! Ne duhovnoj svjetovnosti – a da izazovu misijske duhovnosti! Da novim odnosima koje je donio Krist!
Otvaranjem Svetih vrata i misom bdjenja svetkovine Božića, 24. prosinca 2024. u bazilici sv. Petra, otvorio je redovitu Jubilarnu godinu te joj posvetio temu „nade“.
