Razgovarala: Gloria Lujanović
Uskrs je osnova i početak nade za svakoga čovjeka, vjernika kao i za onoga tko to nije, jer svaki normalan čovjek želi zauvijek živjeti. Naime, želja za životom je najjača čovjekova potreba i u njezinoj službi su sve druge čovjekove potrebe, težnje i djela, rekao je u razgovoru za Misao.hr, Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski.
Poštovani nadbiskupe Vukšiću, katolički će vjernici u nedjelju dočekati Uskrs, najvažniji dan liturgijske godine koji utjelovljuje smisao kršćanske vjere. Koja je vaša temeljna poruka u ovim vremenima nemira i različitih vrsta kriza?
Nada u novi život osnovna je poruka svetkovine Uskrsa svake godine, pa tako i ove. To je, jednostavno rečeno, sadržaj događaja Isusova uskrsnuća koji je pobijedio smrt i nastavio živjeti na nov način, u vječnosti. Vjerujemo, naime, da je Isus po svom uskrsnuću također prvi među usnulim, a da kasnije slično uskrsnuće slijedi i za one koji su Kristovi. Tako čitamo u Svetom pismu. Odnosno, vjerujemo da, kada bude volja Božja, u uskrsnuće tijela i život vječni. Ta nada je osnovni lijek za sve oblike nemira i za sve vrste kriza.
Što uskrsli Krist donosi katolicima, ali i svim ljudima u BiH?
Uskrsnuli Krist svima, katolicima i svima ostalima, u Bosni i Hercegovini posvuda u svijetu gdje postoje bilo kakvi oblici krize i nepovjerenja, donosi poruku na potrebu oprosta i poziv na osobno obraćenje, odustajanje od zloga puta. On, koji je nepravedno bio osuđen i podnio strašnu smrt, neposredno prije negoli je ispustio dušu, molio je Oca nebeskoga da oprosti njegovim progoniteljima poznatom rečenicom: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ To je kolosalna poruka. Ona je od općega značenja. Ona oslobađa duše od napasti da se zlom odgovara na zlo. A onomu tko se iskreno obrati, Gospodin Bog oprašta, bez obzira kakav mu je život bio prije obraćenja. O tomu ponajbolje govori Isusova reakcija na križu na iskrene riječi obraćenja razbojnika, koji je bio raspet Isusu s desne strane, da će istoga dana s Isusom biti u raju.
BiH je ponovo na jednoj od ‘povijesnih’ prekretnica – složeni i napeti društveno – politički odnosi, sve do jučer smo u medijima slušali o najavama i mogućnostima rata. Koliko je teško u ovakvoj BiH biti na strani mira i propovijedati mir?
Nije teško biti na strani mira. To je čast i obveza. Nije ga teško ni svjedočiti i propovijedati, također zato što smo kao kršćani svjesni da obveza izgradnje mira uvijek raste proporcionalno s povećanjem njegove ugroze. Kad tako činimo, slijedimo Isusov primjer koji je, kao što je poznato, svoje apostole, kad im se prvi put ukazao, pozdravio upravo riječima: „Mir vama!“ On to isto ponavlja nama svojim današnjim učenicima i preko nas to isto ponavlja kao trajan poziv svim ljudima.
Koji su to ključni problemi bh. katolika – Hrvata u BiH danas? Što ih najviše muči?
Najveći dio problema, koje imaju katolici u Bosni i Hercegovini, jednaki su problemima koje imaju i drugi ljudi u ovoj zemlji. Tiču se iseljavanja i traženja boljih materijalnih uvjeta za kojima ljudi odlaze u daleki svijet, pada nataliteta, pravne nesigurnosti, političkih svađa koje ljude frustriraju, a ponekad i plaše i dosta drugih pitanja. Sve to, naravno, muči katoličke vjernike, ali skoro pa jednako i sve druge poštene ljude, no katolike ponajviše jer kao najmanja zajednica najviše osjećaju posljedice spomenutih pojava.
Jesu li se određeni problemi Vrhbosanske nadbiskupije, u smislu povrata otete imovine, izdavanja dozvola za gradnju crkava, kuća časnih sestara, u godinama otkako ste nadbiskup, riješili ili su se pojavili i neki novi za koje javnost u Hrvatskoj i ne zna?
Pitanje dozvola za gradnju crkava i drugih objekata, ili za njihovu obnovu, prilično se ustalilo i nije mi poznato da bismo negdje imali problema u vezi s tim pitanjem. No pitanje povrata oduzete imovine nije se ni pomaklo s mjesta. Dapače, koliko mi je poznato, odgovorni ga nikada nisu ozbiljno ni razmatrali. Tako da još uvijek ne postoji ni zakon o povratu oduzete imovine, a kamoli stvarni povrat kojim bi se ispravile ogromne nepravde. No, moram naglasiti da, kad govorimo o pitanju povrata oduzete imovine, kao predstavnik Crkve, kojoj moralna načela i pravda moraju biti u prvom planu, stalno ponavljam da povrat imovine treba izvršiti svima kojima je ona oduzeta, ukradena, ne samo vjerskim ustanovama, jer je brojnim osobama, obiteljima i privatnim ustanovama često oduzeto mnogo više imovine, industrijskih pogona i kulturnoga blaga negoli vjerskim ustanovama.
Kolika je odgovornost na vjerskim zajednicama i njihovim poglavarima da ‘smiruju’ napetosti i tenzije koje neodgovorna politika sije?
Koliko god mi je moguće, trudim se doprinositi smirivanju napetosti i zahvalan sam vrlo svima koji jednako čine. To je svakako neizostavni dio poslanja svakoga katoličkog vjerskog poglavara.
Koliko je ekumenizam prisutan u BiH i može li živjeti u svojoj punini? Ove godine Uskrs na isti dan dočekuju i katolici i pravoslavci, iza nas je muslimanski Bajram. Koliko takve kalendarske ‘podudarnosti’ uopće znače?
U svojoj čestitci muslimanima za ramazanski Bajram napisao sam da treba zapaziti kako se ove godine postom muslimani i kršćani, katolici i pravoslavni, u isto vrijeme pripravljaju za svoje velike blagdane te da je važno uočiti taj znak jer je post duhovna škola unutrašnje preobrazbe čovjeka. Također, citirao sam Papinski Dikasterij za međureligijski dijalog koji u tom smislu piše: „Ovo vrijeme posta, molitve i dijeljenja povlaštena je prilika za približiti se Bogu i za obnovu u temeljnim vrijednostima vjere, suosjećanja i solidarnosti. (…) Ta blizina u duhovnom kalendaru nudi nam jedinstvenu priliku da hodamo jedni s drugima rame uz rame, kršćani i muslimani, u zajedničkom procesu čišćenja, molitve i milosrđa. (…)
Može li nam i zašto Uskrs kao blagdan koji se ne može komercijalizirati, koji je daleko od bilo kakve kulture spektakla i zabave, biti nada čak i ako nismo vjernici?
Uskrs je osnova i početak nade za svakoga čovjeka, vjernika kao i za onoga tko to nije, jer svaki normalan čovjek želi zauvijek živjeti. Naime, želja za životom je najjača čovjekova potreba i u njezinoj službi su sve druge čovjekove potrebe, težnje i djela. Jer sve što čovjek čini, vrši to u službi života. Isusovo uskrsnuće početak je čovjekova vječnog života, jer uskrsnuo je Isus čovjek. Prvina usnulih! ̈Stoga svima naviještamo vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni.
