Piše: Ena Mikolčić
Odjel za povijest i Odjel za likovne umjetnosti Matice hrvatske organizirali su prvu od planiranih četiri zajedničkih tribina, naziva „Rex et regnum“ u povodu 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Predavanja i tribine će obogatiti i u najavljena izložba likovnih djela inspiriranih ovom tematikom najavljena za rujan.
Povjesničar umjetnosti i jedan od moderatora događanja Dino Milinović na tribini održanoj u srijedu 16. travnja uvodno je iskazao dobrodošlicu okupljenima, napose predsjedniku Matice hrvatske, akademiku Miri Gavranu, čiji je profesionalni angažman pohvalio te potvrdio sve veću vidljivost Matice hrvatske u javnom prostoru s Gavranom na čelu. Pozdravio je i okupljene studente povijesti, naglasivši njihovu ulogu u proučavanju i zauzimanju argumentiranih stavova oko tema esencijalnih za hrvatsku povijest i identitet.
Pročelnik Odjela za povijest Matice hrvatske Tomislav Galović iskazao je zadovoljstvo odazivom studenata povijesti Filozofskog fakulteta te Fakulteta hrvatskih studija, sastavnicama zagrebačkog sveučilišta koje pružaju studij povijesti. Galović je predstavio izlagače koji su održali predavanja na tribini: Mirjanu Matijević Sokol, Anu Biočić, Vladimira Sokola i Ivana Buljevića, koji su svojim izlaganjima stvorili ukupnu sliku Hrvatskoga Kraljevstva u ranom srednjem vijeku.
Doktorica znanosti i professor emerita Mirjana Matijević Sokol, sa srećom je započela predavanje koje napokon može prenositi publici bez ikakve (auto)cenzure te u startu naglasila važnost proučavanja izvora i njihove vjerodostojnosti prilikom povijesnih istraživanja. Mnogima koji su obilježavanju 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva u medijskom prostoru prilazili sa skepsom, poručuje kako „povjesničari najviše pozornosti usmjeravaju prema skupini dokumenata diplomatičkog značaja u kojima se 925. godine spominje kralj Tomislav kao jedan od protagonista uspostave salonitanske metropolije“. Među tim dokumentima tri su pisma pape Ivana X., jedno pismo pape Leona VI. i zaključci dvaju crkvenih sabora u Splitu koji su sačuvani kao prijepisi.
Doktorica znanosti i glavna urednica časopisa Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu „Croatica Christiana Periodica“ Ana Biočić govorila je o crkvenim i papinim politikama X. stoljeća te o društveno-političkim okolnostima koje su imale implikacije na odnos Crkve i hrvatskih vladara. Mnogi povijesni izvori informacija o ranom srednjem vijeku upravo su crkvene provenijencije, poput krstionica i darovnica, a Biočić naglašava kako je geopolitički značaj hrvatskog teritorija tada bio položaj „među Bizantskim Carstvom i Franačkim Carstvom, među dvije crkvene jurisdikcije između Rima i Carigrada“. Krunidba kralja Tomislava tako je jedan od načina političkog „približavanja“ Tomislavova naroda Rimu i odanosti Papi.
Jedan od najvećih hrvatskih arheologa, doktor znanosti Vladimir Sokol, imao je zadaću govoriti o snazi Tomislavove vojske i njezinom značaju pri društveno-političkoj organizaciji Kraljevstva. Sokol je kroz čak 15 odrednica, kaže „djelomično“, pokušao prikazati hrvatsku, odnosno Tomislavovu političku i vojnu moć u X. stoljeću. Neke od odrednica o kojima je govorio bile su utvrđivanje vremena i prostora s kojeg su Hrvati došli na teritorij današnje Hrvatske, razlozi koji su stvorili motive za organizacijom vojske, elementi koji su jamčili uspješnost ostvarivanja zacrtanih ciljeva, unutarnji ustroj vojske i organizacija osvojenih teritorija te kako je država dijelila zasluge sudionicima vojske. Sokol zaključuje kako je Tomislav mogao biti strateški spreman za „mraz s istoka“ (misleći na rat s Bugarima), jer su Hrvati od dolaska na ove prostore do Tomislavove vladavine barem pet puta vodili obrambene ratove protiv azijskih nomadskih naroda.
Doktorand povijesti na Fakultetu hrvatskih studija Ivan Buljević, zadnji predavač ciklusa, govorio je o ceremoniji krunidbe, a kao i njegovi prethodnici, osvrnuo se na škrtost izvora i informacija iz ranog srednjeg vijeka. To ne onemogućava zamišljanje kako je Tomislavova krunidba mogla izgledati, jer je Hrvatska X. stoljeća, kako kaže, „dio kršćanske Europe; politički, vjerski i kulturno povezana s ostatkom Europe“. Krunidba je u ranom srednjem vijeku bila relativno fluidan proces koji se vremenom razvija u rigidne procedure, no teološke ishodnice kraljevske moći vrlo su osebujne, jer okrunjeni kralj „u sebi sadrži dualnost nebeskog i ljudskog“. Krunidbe u ranom srednjem vijeku izgradile su temelje „koji će definirati dinastičke običaje Europe do 19. stoljeća“.
