Mile i Ivana Kekin optužbe protiv njega pokušavaju prikazati kao hajku, ali to im može uspjeti samo kod onih koji ne vide dalje izvan okvira političko-plemenskog mentaliteta
Policijsko privođenje Mile Kekina zbog ozbiljnih optužbi za malverzacije prilikom kupovine gradskog zemljišta u Istri, događaj je koji će, smatram, imati dublje posljedice na stanje na hrvatskoj političkoj, pa i društvenoj sceni.
Definicija punka
Kada već Kekina neki opisuju kao „pankera“, dopustit ću sebi ostati u takvom ugođaju i navest ću jednu dobru definiciju koju sam svojedobno pročitao u tekstu jednog pravog pankera (bez navodnika).
„Punk je kao kada umiješ lice u hladnom planinskom potoku“.
Usudio bih se napisati kako bi ovo događanje – uhićenje čovjeka koji pripada društvenoj klasi u Hrvatskoj koja je dosada izgledala nedodirljiva – moglo imati upravo takav pankerski efekt. Moglo bi, baš poput hladne planinske vode na licu, osvježiti i razbuditi hrvatsko društvo, lobotomirano i uspavano letargijom i ojkofobijom postkomunističkog modela demokracije.
Naravno, ne pada mi na pamet dovoditi u pitanje presumpciju nevinosti – važan element normalno funkcionirajućeg pravosuđa. Kekinu tek treba dokazati krivnju. Međutim, svatko tko se ozbiljnije zadubi u cijeli slučaj može vidjeti da je USKOK, suprotno tvrdnjama publicističkih branitelja Kekina, napravio temeljit posao te da su optužbe protiv glazbenika prilično ozbiljne. To da je brzo pušten na slobodu nakon uhićenja, u čemu su neki vidjeli dokaz njegove nevinosti, ne znači ništa, osim da je tužiteljstvo zaključilo da on više ne može utjecati na svjedoke, odnosno da imaju čvrste dokaze protiv njega.
Unatoč tome što Sandra Benčić govori, optužba protiv Kekina da je poticao državne dužnosnike na pogodovanje vrijedno 7000 eura nije bezazlena. Usput rečeno, dosta je zanimljivo da se lijeva političarka hvali time kako njezini ljudi u jednoj večeri zarade kao prosječan radnik u sedam mjeseci („On 7000 eura zaradi u jednoj noći“). Dosta govori o „ljevici“ koju Benčić prezentira.
Međutim, cijela stvar ima puno jaču snagu na simboličnoj nego na razini težine prijestupa. Čak i ako prihvatimo logiku Benčićke po kojoj je pogodovanje vrijedno 7000 eura obično „kokošarenje“, ostaje činjenica da imamo posla s optužbom po kojoj se pripadnik njezinih „elitnih“ krugova ponaša poput nekog žicara koji dogovara „poslove“ s lokalnim šerifima. Narativ lijevo-liberalne „elite“ koja je sav svoj politički kredibilitet pokušala izgraditi na navodnoj moralnoj superiornosti u odnosu na, kako oni tvrde, korumpirani politički sustav, sada se pokazuje kao obična manipulacija.
Romantični buntovnici
Kao i mistifikacije o bračnom paru Mili i Ivani Kekin, prikazivanom poput osamljenih boraca protiv svih nepravdi „zatucanog“ hrvatskog društva. Informacije o njihovu materijalnom dobrobitu koje su izašle u javnost nakon onog već legendarnog susreta Kekina s Nikicom Jelavićem, pokazale su da je ta pravednička romantika zapravo unosna poduzetnička avantura para koji se pretvara da su boemi i marginalci, ali u stvarnosti žive i funkcioniraju kao moćna elita društva, udaljeni u svjetlosnim godinama od hrvatskog čovjeka čiji glas love.
Tu je, osim konkretne političke štete za Možemo, počinjena i ona druga koja može naškoditi onim kulturnim, medijskim i paradržavnim strukturama koje su Kekine i razne druge slične političare podržavali. Te strukture zbog ove kompromitacije mogu izgubiti ono najsnažnije oružje koje imaju, a to je distribucija društvenog prestiža koja osigurava stabilnost ove oligarhijske demokracije postkomunističkog usmjerenja koju u Hrvatskoj imamo.
Upravo zato, zbog toga osjećaja ugroženosti, ti publicisti ovih dana pišu komentare u kojima pomalo očajnički i bez ikakvih argumenata brane Kekina.
Ne dosljednost, nego strah
Primjerice, Miljenko Jergović, taj dobar pisac i beznadežno loš društveni analitičar, u svojoj je obrani Kekina otprilike napisao kako postoje ljudi koji su kriminalci i oni koji to nisu. A Kekin, ako niste znali, to nije. Zašto? Zato jer je Jergović tako napisao.
Netko se može čuditi zašto autor, onaj isti koji se već kompromitirao hvaleći političara za kojega se kasnije pokazalo da je duboko korumpiran, ponovno riskira svoju intelektualnu reputaciju. Po meni, nije tu riječ ni o kakvoj dosljednosti i iskrenoj vjeri u romantičnu sliku o Kekinima koje se ovaj kao uporno drži, nego upravo o tom, možda i podsvjesnom, osjećaju štoviše strahu da rušenje te slike udara izravno i u njegove pozicije moći. Iz toga straha nastali su takvi tekstovi kojima se brani Kekina bez ikakvog osjećaja za realnost i dobar ukus, a moral da i ne spominjemo.
Istodobno, Ivana Kekin piše histerične statuse na društvenim mrežama, govoreći o hajci protiv nje i supruga, citirajući njegove pjesme i stihove o „ološima sa značkom“, vrijeđajući tako hrvatski pravosudni aparat. U ovoj situaciji, daljnje raspirivanje mržnje i polarizacije jest zadnja stvar koju bi odgovoran i demokratskim načelima odan političar činio. Ali, zastupnica Kekin ne može drugačije, jer je na toj polarizaciji i stimuliranju negativnih emocija povezanih s podjelama i napravila svoju karijeru.
„Ma neka i krade, samo nek’ je naš“, to je ona mentalnost na koju Kekin u svojoj strategiji ozbiljno računa i za koju misli da će joj donijeti „damage control“ u ovoj situaciji.
Po meni, to joj može uspjeti samo kod onih građana koji ne vide dalje izvan okvira političko-plemenskog mentaliteta. Kod onih koji smatraju da je državno pravosuđe ološ kada ispituje krivnju „naših“, a pravna država kada istražuje „njihove“. Kod onih koji smatraju da su nedodirljiva elita i to samo zato jer ugledni komentatori tako tvrde u svojim tekstovima.
Međutim, taj krug takvih ljudi i njihovih pristaša u Hrvatskoj je sve manji i uži. Sve je više onih koji ne prihvaćaju takvu bolesnu logiku podjele i diferenciranja građana na one prvoga i drugoga reda.
Sasvim konkretno: sve je manje onih koji se boje postavljati važna pitanja.
Kao, primjerice, ovo: Zašto bi, zaboga, hrvatski građani morali plaćati zdravstveno i mirovinsko osigranje nekome tko iznajmljuje luksuzne vile u Istri?
Došlo je vrijeme čuti odgovor na to i brojna druga slična pitanja.
