Piše: Misao.hr
Novi broj „Vijenca“ posvećen Uskrsu na naslovnici donosi sliku Uskrsnuće Isusa Krista njemačkog slikara Matthiasa Grünewalda o čijem djelu u tekstu pod naslovom „Zasljepljujuća svjetlost Bogočovjekove uskrsne slave“ piše slikar Dimitrije Popović.
Na toj Grünewaldovoj slici u dominantnoj svijetlećoj auri na inventivan način prikazani su Kristovo lice i ruke. Zakovane čavlima, grčevite ruke n.a raspeću u uskrsnuću su postale slobodne ruke pobjede koje se šire prema čovjeku kao gesta oprosta i ljubavi, izražavajući temeljni smisao Spasiteljeve žrtve
Ova je Grünewaldova kompozicija po mnogim tumačima sakralne umjetnosti najimpresivniji prikaz ikad naslikanog Kristova stradanja na križu. „Niti jedan slikar“, pisao je francuski književnik Joris-Karl Huysmans o ovom djelu, „nije na taj način pretresao tijelo jednog božanstva, niti je ikada tako grubo umočio kist u rane i krvave slojeve ozljeda. Bio je neumoljiv i bio je strahotan.“
Popović piše; postoji jedno mjesto u Novom zavjetu koje, koliko mi je poznato, nije pobuđivalo posebnu pozornost umjetnika da bi ga transponirali u neki od likovnih medija. Riječ je o Kristovu praznom grobu. Rječitost te nenaslikane praznine koja istovremeno povezuje i razdvaja raspeće i uskrsnuće čini misterij Spasiteljeve „odsutne prisutnost“.
Tko nije razumio mrak Golgote, teško će moći shvatiti svjetlost uskrsnuća, zaključuje Popović u tekstu kojega možete pročitati na poveznici Matica hrvatska – Vijenac 811 – Zasljepljujuća svjetlost Bogočovjekove uskrsne slave
