Piše: sšh
U nedjelju 13. travnja u dobi od 89 godina umro je peruanski pisac Mario Vargas Llosa, jedan od najistaknutijih predstavnika “hispanoameričkog booma”, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2010.
U književnosti postaje poznat romanom Grad i gušteri (La ciudad y los perros) iz 1963. godine u kojem opisuje odrastanje i surovo okruženje u kojem žive kadeti vojne škole. Kroz 50 godina svog književnoga rada oduševljavao je čitatelje svojom intelektualnom strogošću i lirskom prozom. U romanu Zelena kuća (La casa verde, 1965.) kombinira mitske i popularne motive i napušta linearno pripovijedanje. Autor je publicističkih naslova razne tematike: Pisma mladome piscu (1997.), Jezik strasti (2001.), Civilizacija spektakla (2012.) i dr.
Vodeća zvijezda procvata latinoameričke književnosti 20. stoljeća, Vargas Llosa osvojio je Nobelovu nagradu za književnost 2010. za djela kao što su “Teta Julia i piskaralo”, “Smrt u Andama” i “Rat za kraj svijeta”.
Okušao se i u politici
Pišući o njemu te 2010. „Vijenac“ Matice hrvatske u listopadskom broju 434 objavio je članak pod naslovom „Hitri pripovjedač Mario Vargas Llosa“, autorice Gordane Matić u kojem je ocijenila da književna djela šestoga po redu hispanoameričkoga pisca dobitnika Nobelove nagrade prikazuje kompleksnu sliku stvarnosti koja ruši iluzorne predodžbe o magijskoj i čistoj Latinskoj Americi.
U prvim će desetljećima 20. stoljeća Vargas Llosa pohvalno govoriti o otočnoj revoluciji i njezinu vođi Fidelu Castru, no do promjene usmjerenja dolazi, kao i u velikog dijela zapadne ljevičarske inteligencije, nakon skandalozna zatočenja kubanskoga pjesnika Heberta Padille i istoimenoga slučaja koji je uslijedio. Od režima nagrađivan kubanski pjesnik, u čijim je stihovima naknadno detektirana sumnjiva doza kritike upućene tom istom režimu, podvrgnut je represiji i pod prisilom u javnom dokumentu upućenu Državnoj udruzi kubanskih pisaca i umjetnika (UNEAC) morao je povući svoja „dekadentna i iskvarena kontrarevolucionarna promišljanja“ i prokazati neke druge kubanske umjetnike koji su navodno dijelili njegovo mišljenje. Ta je epizoda navela brojne intelektualce da promijene mišljenje o metodama kojima se služila Kubanska revolucija. Među prvima koji su osudili Castrov režim našli su se Mario Vargas Llosa, Octavio Paz i Julio Cortázar, kao i niz svjetski poznatih pisaca, sineasta i mislilaca, koji su potpisali pismo upućeno Castrovoj vladi.
Promjena političke orijentacije Maria Vargasa Llose kulminirat će kandidaturom za predsjednika Perua 1990, kada se pojavljuje kao predstavnik desnoga centra i protukandidat populističkom Albertu Fujimoriju koji, pobijedivši Llosu na izborima, pretvara svoj režim u tihu tiraniju usmjerenu protiv političkoga rivala kojega navodi da se odseli iz domovine i prihvati ponuđeno španjolsko državljanstvo. Taj svoj čin autor komentira riječima: „Španjolska je zemlja koja nije bila moja, ali sam je ja učinio svojom jer me prihvatila.“ I dodaje: „Ja sam Peruanac, sve što radim, sve što govorim izraz je zemlje u kojoj sam rođen i u kojoj sam proživio svoja prva iskustva.“ Taj mu je izbor donio još neka priznanja, kao što je primjerice članstvo u Španjolskoj kraljevskoj akademiji, koja mu je iskazala poštovanje primivši ga u svoje redove 1994. Spomenuti izlet u politiku minuciozno je analizirao u knjizi Kao riba u vodi (El pez en el agua, 1993), koja se žanrovski može odrediti kao memoaristička proza.
Prof. Mirjana Polić Bobić o Llosi u “Republici” iz 2011.
U časopisu “Republika” Društva hrvatskih književnika iz siječnja 2011. članak o novom nobelovcu napisala je prof. emeritus Mirjana Polić Bobić, opisujući uz ostalo i prijepore oko toga koja je zemlja dobila Nobelovu nagradu – Španjolska ili Peru?
Kad je odluka donešena i proglašena, postavilo se i pitanje koja kultura, ili koja zemlja je ovime dobila Nobelovu nagradu. Naime, španjolski kralj je izjavio da je dan objave rezultata velik dan za Španjolsku, jer je i Vargas Llosa, prihvativši španjolsko državljanstvo nakon neuspjeha na peruanskim predsjedničkim izborima 1990. u govoru pri primanju nagrade Cervantes 1994. godine konstatirao da književnost nikad ne bi bila mogla postati njegovom …prvom i najvećom ljubavi, najdražim sužanjstvom…bez Španjolske, zemlje njegovih davnih predaka koja je sad i njegova zemlja. Međutim, u Peruu su Nobelovu nagradu Vargasu Llosi doživjeli kao nagradu Peruu.
Mario Vargas Llosa rođen je u gradu Arequipi, koji je osnovao španjolski konkvistador Franciso Pizarro, odgovoran za osvajanje i pad velikog i bogatog carstva Inka.
Članci o Vargasu Llosi mogu se pročitati na poveznici Matica hrvatska – Vijenac 434 – Hitri pripovjedač Mario Vargas Llosa i na 80638 Republika 01 2011 KB.indd
