Piše: Zoran Maljković
Svake godine koncem travnja, kad slavimo Noć knjige, obično bude objavljena i anketa o nacionalnom stanju knjige i čitanja, pa uglavnom ostanemo zgranuti tim podacima koji nam ne poručuju ništa dobro.
Iako postoje sporadični pokušaji na državnoj razini po tom pitanju, nemamo neki cjeloviti plan niti strategiju razvoja i poticanja čitanja.
Postoji program koji potiče pedijatre da roditelje upućuju na razvoj čitanja i razvoja mozga i percepcije, lektira je prilično ‘olabavljenja’ pa daje učiteljima prostora da djeci nude knjige koje im se čine privlačnijima no jedinstvene strategije koja bi ulančala postojeće namjere i dodala nove još ne postoji.
U predškolskom i predvrtićkom razdoblju djeca su upućena samo na roditelje i njihov odnos prema knjizi pa otuda i kreće dječji interes koji odgojno-obrazovne institucije kasnije moraju nastaviti. No ni roditelji često nemaju znanja ni informacija kako dijete potaknuti na čitanje pa je stoga važno navesti jedan primjer kako im se može pomoći u tome.
Dobar primjer u Dugom Selu – Vlak pun priča
Dobar primjer mogao se vidjeti u Dugom Selu između od 11. do 13. travnja kada je organiziran prvi Dugoselski festival slikovnica nazvan Vlak pun priča, i to zanimljivo je spomenuti, u organizaciji lokalne turističke zajednice.
Premda se radi o prvom festivalu, kojemu želimo dug život, na njemu su bili zastupljeni vodeći hrvatski pisci i ilustratori pa su tako mali Dugoselci mogli upoznati autore koje najviše vole čitati.
Budući da je ovo ipak festival slikovnica započeo je otvorenjem izložbe ilustracija jednog od najboljih suvremenih hrvatskih ilustratora Tomislava Torjanca. Organizator se potrudio i financijski i priredio izložbu na zavidnom nivou, kvalitetnim otiscima ilustracija u različitim formatima i njima napunio izložbeni prostor Kulturno-informativnog centra.
Tomislav Torjanac autor je sad već dviju klasičnih slikovnica koje su obožavale generacije Hrvata Kako živi Antuntun Grigora Viteza te Grga Čvarak Ratka Zvrka, a posljednji njegov rad, slikovnica Poštarska bajka Karela Čapeka također je izazvala veliku pozornost.
Djeca Dugog Sela imala su prilike upoznati i Sanju Pilić, najčitaniju i najomiljeniju dječju spisateljicu čija je serija slikovnica o djevojčici Maši do sada izašla u više od dvadeset nastavaka i postigla ukupnu nakladu od oko 200.000 primjeraka. Autorica je provela s djecom ugodno i zabavno dopodne pričajući im kako piše i zašto je čitanje važno.
Na festivalu su svoje slikovnice predstavile i Julijana Matanović i Vjekoslava Huljić. Priča o Vladi Julijani Matanović prva je slikovnica u karijeri, a ilustrirala ju je Marsela Hajdinjak. Priča je to o malim dječjim tugama koje djeci treba što ranije osvijestiti, ali i objasniti da one nisu nikakva životna prepreka već poticaj za budućnost. Autorica je također navela da nikada nije prekasno djeci početi čitati, kupovati knjige i razgovarati o njima.
Vjekoslava Huljić predstavila je svoju drugu slikovnicu Upomoć! Mene je strah! koju je ilustrirao Patricio Alejandro Aguero Marino i koja je zanimljiva po tome što autorica za glavni lik uzima strah i priča nam kako je njemu, kako se osjeća jer se nitko ne želi s njime družiti i bježi od njega što, uz pomoć roditelja može pomoći djeci da se i sami oslobode toga osjećaja.
Na festivalu su bile i autorice Silvija Šesto čiji je serijal romana za djecu Bum Tomica popularan već generacijama, te Snježana Babić Višnjić koja piše zanimljive romane o dječaku iz plemena Krapinskog pračovjeka i s kojima je stekla popularnost među čitateljima, ali i književne nagrade. Njezini romani Mali krapinski pračovjek Babu i Babuova zakletva već su omiljeni među najmlađim čitateljima.
Profesor likovne kulture Robert Samardžić održao je niz likovnih radionica s temom izrade slikovnica što je posebno važno jer osim čitanja djecu je potrebno usmjeriti i kreativno, objasniti im da izrada slikovnice nije neki ekskluzivan proces već nešto što svatko uz malo mašte i talenta to može učiniti i sam.
Uz malo entuzijazma i dobrih ideja može se napraviti festival kojem bi pozavidjeli i veći gradovi, no da bi on uspio u svojoj namjeri mora ići i dalje. Jer svake godine stasaju nova djeca koju treba naučiti zašto je čitanje važno. Zato čestitamo Dugoselcima na naporu i entuzijazmu i želimo dug život njihovu festivalu.
