Glavni smjer Trumpove politike relokalizacije američkih poduzeća i reindustrijalizacije uvođenjem visokih carina, podsjeća na protekcionistička iskustva američke trgovinske politike u 19. stoljeću, ali i prije 1930. godine za vrijeme republikanskog predsjednika Herberta Hoovera, koji je uveo 60 posto carina na uvoz. Ovi obnovljeni pozivi na protekcionizam nisu novost u američkoj politici, iako se suprotstavljaju trendu prema upravljanoj, ali sigurnoj liberalizaciji trgovine koju su postigle obje glavne stranke u proteklih 80 godina. Na svoj osebujan i disrupcijski način, Trumpove najave o trgovinskom uvođenju carina na globalnoj razini, predstavlja oživljavanje ekonomske filozofije merkantilizma, stare koliko i sama američke republika, tj. ekonomske filozofije Alexandera Hamiltona, prvog ministra financija SAD (1789-1795).
Tijekom gotovo 30 godina političkog života, Hamilton je razvio sustav ponekad nijansiranog, ali afirmiranog ekonomskog nacionalizma. Vjerovao je da su trgovinska ograničenja ključna za razvoj “mlade” industrijske baze novonastale nacije, kao i zaštitnik od praksi europskih nacija koje je smatrao nepravednima ili štetnima za američke interese. Kako bi postigao ovaj rezultat, Hamilton je zagovarao protekcionističku politiku prema Velikoj Britaniji, i provodio složen i usklađen sustav “bounties” (u biti subvencija za jačanje američkih tvrtki protiv njihovih konkurenata u inozemstvu) i umjerenih, ali određenih zaštitnih carina kako bi se američke industrije izolirale od strane konkurencije.
Vizija prvog ministra financija za američki gospodarski dinamizam, spajanje privatnih interesa s javnim dobrom putem domaćih ulaganja i ekonomske zaštite, postao je “američki sustav” koji je, usvojen od strane Republikanske stranke, i transformirao 13 kolonija u transkontinentalnu supersilu. Današnji republikanci uglavnom su zaboravili ekonomski program koji je toliko učinio za napredak SAD-a. Dana 5. prosinca 1791. Alexander Hamilton predao je Zastupničkom domu svoje “Izvješće o temi manufaktura”. U njemu je sažeo i oborio pravila slobodne trgovine koja podsjećaju na Adama Smitha. Umjesto toga, Hamilton je pozvao Amerikance da proglase ekonomsku neovisnost od „Smithove Britanije“. Izvješće je bilo još jedno žarište u vladinom ratu između Hamiltona i Thomasa Jeffersona, koji je tada bio državni tajnik.
Pozadina napuštanja slobodne trgovine
Nametanjem ogromnih carina na sav uvoz na globalnoj razini među kojima 125% Kini, Trumpova odluka predstavljena je kao spasonosni povratak na “protekcionističke temelje” 19. stoljeća, i zapravo označava dublji raskid sa liberalnom dogmom globalne slobodne trgovine i kraj monetarnog i trgovačkog sustava naslijeđenog iz poslijeratnog razdoblja, sustava koji su same Sjedinjene Države oblikovale. Naime, treba podsjetiti da je godine 1971. Richard Nixon unilateralno ukinuo konvertibilnost dolara u zlato, uništivši sporazume iz Bretton Woodsa. Nixonova odluka je ubrzala “kontroliranu dezintegraciju” globalne ekonomije, dok je učvrstila hegemoniju dolara kao platno i rezervno sredstvo u svijetu. Trump nastavlja Nixonovu monetarnu terapiju ali s radikalnijom ambicijom: podijeliti svijet u dva bloka – jedan na strani Washingtona, drugi kojim dominira BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) koji se s Rusijom zalažu za postupno dedolarizaciju. Carine su samo sredstvo kojim se njemačke, japanske ili kineske tvrtke prisiljavaju da svoje tvornice presele u Sjedinjene Države, iako postoji veliki rizik kolateralnih učinaka, rasta cijena i inflacije . Naime, reduciranjem američkog javnog duga, Trump zaustavlja protok stranog kapitala koje pokreće Wall Street i luksuzne nekretnine. Financijeri i promotori koji su ga podržavali mogli bi se okrenuti protiv njega. Predsjednik će tada morati ili izdati svoju izbornu bazu radničke klase ili svoje saveznike financijske oligarhe pogotovo iz grupe GAFAM.
Također treba podsjetiti da je narušavanje sustava slobodne trgovine već začet za vrijeme Obamine i Bidenove administracije. Naime, Obama je donio zakon i uspostavio radnu skupinu za “obranu američke superiornosti u umjetnoj inteligenciji”, (sastavljenu od parlamentaraca i rukovoditelja iz velikih tehnoloških kompanija ) suprotan sporazumima o slobodnoj trgovini koji zabranjuju takvu potporu određenom sektoru ili tvrtki. Trump je slijedio taj primjer sa sankcijama Kini, a Biden nije promijenio kurs sa svojim poznatim Zakonom o smanjenju inflacije ( Inflation Reduction Act of 2022 (IRA), koji je ukinuo brojne protekcionističke industrijske politike. Naime, sustav slobodne trgovine su već odavno sami liberali napustili. U određenom smislu, ove politike ilustriraju “licemjerje” američkog shvaćanja načela slobodne trgovine. Naime, kada im odgovara slobodna trgovina, Sjedinjene Države je promiču posvuda. Ali kada se stvari zakompliciraju i kada gube gospodarski hegemon u svijetu, potpuno napuštaju tu doktrinu. Najbolji primjer takve politike dvostrukih standarda, je kada su Kamala Harris i Donald Trump, iako imaju duboka neslaganja oko većine pitanja, bili ujedinjeni u uvjerenju: “Washingtonski konsenzus” je mrtav. Naime, treba podsjetiti da je upravo provođenje politike monetarizma „Washingtonskog konsenzusa“ koja je primjenjivala tržišnu deregulaciju, rezanje javnih dugova, povećanje poreza i rezanje plaća, neizbježno povećala ono što profesor ekonomije na sveučilištu u Ottawi, Michel Chossudovsky, naziva Globalizaciju bijede i nejednakosti, jaz između većinskoga dijela pučanstva, koji snosi najveći teret krize, i povlaštenog sloja vladajućih (korporativnog i bankarskog sektora), koji se znatno obogatio zahvaljujući krizi koju je sam proizveo.
Unatoč tome što je taj model otvorio nova tržišta za američke tvrtke i doveo do smanjenja globalnog siromaštva, “Washingtonski konsenzus” je, u njihovim očima, kriv za dvije neoprostive pogreške, u zaštiti cijelih zajednica od razaranja deindustrijalizacije i ekscesa globalizacije. Drugi je neprilagođavanje pojavi konkurentnih aktera, poput Kine, koja je mogla nekažnjeno kršiti pravila iako je ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciji 2001. godine.
Novi Bretton Woods u Mar-a-Lagu?
Trenutni globalni trgovinski rat utjelovljuje paradoks ove nove ere. Nakon 1945. godine Sjedinjene Države podupirale su europsku obnovu kroz Marshallov plan potičući gospodarsku integraciju kako bi se spriječio gospodarski kolaps kontinenta. Cilj je bio dvojak: stabilizirati Europu i učiniti je solventnim trgovačkim partnerom američke industrije. Savez uspio. Ujedinjena Europa postala je stup globalnog rasta. Danas, Trump prekida s tom logikom, dok su njegove carine protiv EU-a, koje je doduše suspendirao na 90 dana, predstavljene kao odgovor na “nepoštenu praksu”, potkopavajući time 70-godišnje partnerstvo.
EU najavljuje mjere odmazde, ali kako Sjedinjene Države mogu biti kažnjene kada Europa ovisi o američkom tržištu, a ponajprije, Njemačka. Bruxelles se zadovoljava polovičnim mjerama, poput kaznenih carina na kineske električne automobile, koje paradoksalno ubrzavaju europsku dezindustrijalizaciju.
Trumpova administracija navodno razmatra izradu novog “sporazuma Mar-a-Lago” s ciljem slabljenja dolara i oblikovanja novog globalnog financijskog i trgovinskog poretka, i za uspostavu novog međunarodnog monetarnog sustava, kao što su to učinili sporazumi iz Bretton Woodsa 1944. ili sporazumi u Plazi 1985. Današnja Trumpova carinska politika mogla bi tada biti samo pretpostavka šireg plana. Stephen Miran, novi predsjednik Trumpovog Vijeća ekonomskih savjetnika, podržava takav plan. U eseju objavljenom u studenom prošle godine pod naslovom „Korisnički vodič za restrukturiranje globalnog trgovinskog sustava“, Miran ocrtava obrise protekcionizma namijenjenog rješavanju “ekonomske neravnoteže” koja muči Sjedinjene Države. On smatra da status dolara kao rezervne valute dovodi do njegove precijenjenosti, čime se narušava konkurentnost američkih industrija. Što je dolar skuplji, to je američki izvoz manje privlačan u očima trgovinskih partnera. Suprotno tome, što je niža vrijednost stranih valuta, uvoz postaje jeftiniji. U konačnici, ova situacija pridonosi trgovinskoj neravnoteži na koju se Trump tako žali. Kao rješenje Miran predlaže smanjenje vrijednosti američkog dolara u odnosu na druge valute.
Trump nije lud, a svako ludilo ima svoj racionalitet. Njegova metoda, je mješavina kič reality showa i hladne proračunljivosti. Njegovi su medijski istupi poput „dana oslobođenja“ u vrtu Bijele kuće, izrežirane predstave za njegovo biračko tijelo. Trumpova šok terapija nije prolazna kriza, već povijesna prekretnica. Kao i 1971., ona prisiljava svaku naciju da preispita svoje mjesto u svjetskom poretku. Kao što je Hannah Arendt istaknula, “kolaps počinje gubitkom povjerenja.” Sporazum iz Bretton Woodsa, Marshallov plan, EU – sve se temeljilo na međusobnom povjerenju između saveznika. Narušavajući ovo povjerenje, Trump se izlaže potpunoj izolaciji u kojoj bi Sjedinjene Države mogle biti prva žrtva.
