Piše: Smiljana Škugor Hrnčević
Od kada je 7. veljače 2024. izabran za glavnog državnog odvjetnika uslijed čega je nekoliko stranaka 10 dana nakon toga održalo prosvjed na Markovu trgu ne stišavaju se prozivke za smjenu Ivana Turudića, a o najnovijoj inicijativi koju je u Hrvatskom saboru pokrenuo Klub zastupnika SDP, saborski će zastupnici glasovati sutra. Naime SDP je podnio zahtjev kojim traže da Sabor zaduži Vladu da razriješi glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića.
U saborskoj raspravi u srijedu, zastupnici SDP-a, ali i gotovo cjelokupne oporbe zahtjev za Turudićev opoziv saželi su u rečenicu „da je Turudićev opoziv borba za očuvanje neovisnosti pravosuđa i za građane. Hrvatska ne smije biti država u kojoj pravdu vode političke marionete, a DORH ne smije biti privatna PR služba za HDZ, pravda treba kičmu, a ne člansku iskaznicu“.
Vladajući HDZ i koalicijski partneri na čelu s ministrom pravosuđa Damirom Habijanom ocijenili su SDP-ov zahtjev promašenim te da je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić održao politički govor i iskoristio saborsku govornicu za predizbornu kampanju bez navođenja ijednog razloga iz Zakona o državnom odvjetništvu zbog kojeg se može smijeniti glavni državni odvjetnik.
“Još jedan mizeran i očajnički potez SDP-ovaca”, ocijenili su HDZ-ovci poručivši SDP-u da im smeta kada DORH uhićuje njihove članove.
Ministar pravosuđa Damir Habijan je naglasio kako su oni koji traže Turudićevu smjenu ispustili iz vida trodiobu vlasti što je opasno, a opasnom je ocijenio i inicijativu SDP-a. “Ona predstavlja opasan politički pritisak na neovisna i samostalna tijela jer vam ne odgovara da glavni državni odvjetnik zbog osnovane sumnje provodi postupke protiv vaših članova”, poručio im je ministar.
HDZ ustraje na tumačenju koje je Vlada iskazala u svom mišljenju kada je Saboru uputila prijedlog da odbije SDP-ov zaključak, a to je da Zakonom o državnom odvjetništvu nije propisana ovlast Sabora niti da podnosi, a niti da nalaže Vladi podnošenje prijedloga za razrješenje glavnog državnog odvjetnika.
Zašto Ivan Turudić smeta oporbi?
A zašto Ivan Turudić toliko smeta oporbenim zastupnicima da se bura oko njegovoga imenovanja ne stišava niti nakon godinu dana. Poznavatelji političkih hrvatskih zbivanja još se takvog pritiska na nekog dužnosnika ne sjećaju od vremena za smjenom ministrice obrazovanja i znanosti Ljilje Vokić (1994.-1998) u mandatu premijera Nikice Valentića i Zlatka Mateše i onih na političkog tajnika HDZ-a, savjetnika prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, Ivića Pašalića.
Je li pritisak na Turudića zbog njegovoga poznanstva s pojedinim osumnjičenicima, u trenutku kada to bili nisu, ili im Turudić smeta zbog nečega drugog.
Oni, koji smatraju da dobro obavlja svoj posao u prilog mu, osim što je hrvatski branitelj, navode da je čvrsto kao predsjednik Županijskog suda u Zagrebu zastupao stajalište da je jedino Županijski sud nadležan za provođenje uhidbenog naloga koji je 2013. njemačko pravosuđe uputilo Hrvatskoj za bivše članove tajnih službi u SFRJ Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, osumnjičene za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. Takav Turudićev stav bio je kontra stava tadašnje hrvatske Vlade na čelu s Zoranom Milanovićem koji je predložio, a njegova saborska većina usvojila Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU. Po tom se zakonu onemogućavala primjena europskog uhidbenog naloga na zločine počinjene prije kolovoza 2002. godine. Taj je zakon kolokvijalno nazvan „lex Perković“, a Milanovićeva ga je većina u Saboru izglasala s 78 glasova i šest protiv. HDZ-ovi zastupnici napustili su glasovanje.
Uz taj Turudićev angažman, oni koji smatraju da dobro obavlja svoj posao navode i njegovu odluku kao suca županijskog zagrebačkog suda o rasvjetljavanju montiranog političko-sudskog procesa protiv Alojzija Stepinca. Tu je presudu sudac Turudić poništio 2016.
Iako je pojednostavljenim zaključivanjem moguće špekulirati da je državni odvjetnik biran od strane vladajuće saborske većine pod određenim utjecajem vladajuće stranke, oporbeni zastupnici suviše mu olako pripisuju etiketu “našeg dečka”, koji je kao državni odvjetnik biran u procesu pod puno većim pritiskom i povećalom javnosti, nego li njegovi prethodnici. Transparentno, s javnim pozivom, a ne imenovanjem od strane Vlade – kako je to bilo u vrijeme kada je najveća oporbena stranka bila na vlasti. Prema tome, u najmanju je ruku upitno je li valjana argumentacija za smjenu Ivana Turudića politička poveznica s onima koji su mu povjerenje izglasali ili ideološki motivi onih koji se ne slažu sa stavovima sadašnjeg glavnog državnog odvjetnika, još od njegovog rada na Županijskom sudu u Zagrebu.
