Piše: Smiljana Škugor Hrnčević
Ponukani velikim zanimanjem javnosti i mnogim upitima vezanim uz rad Vijeća za hrvatski jezik, obratili smo se s nekoliko kratkih pitanja njegovu predsjedniku, prof. dr. sc. Marku Tadiću, s molbom za objašnjenje o načinu rada Vijeća kao i o nekim rezultatima njegova rada.
Zakonom o hrvatskom jeziku predviđeno je osnivanje i rad Vijeća za hrvatski jezik. Biste li nam mogli reći kako je ono osnovano i kako radi?
Vijeće za hrvatski jezik svoju je ustanoviteljsku sjednicu održalo 23. listopada 2024., upravo na dan kad je Sabor 1847. na prijedlog Ivana Kukuljevića Sakcinskoga donio zaključak o uvođenju hrvatskoga jezika kao službenoga jezika u javnoj uporabi. Već sam negdje naveo kako ne vjerujem da je to bila slučajnost premda o tom nadnevku nismo vodili računa kad smo sazivali prvu, ustanoviteljsku sjednicu Vijeća.
Načelno, članovi su se Vijeća dogovorili da se ne izlazi u javnost s nepotpunim zaključcima i/li rješenjima zbog toga što je naša najžurnija zadaća Vladi RH predočiti nacrt Plana hrvatske jezične politike, a njega ponajprije treba promatrati kao cjelinu. Kako je rad na tom Planu još u tijeku, ne mogu predstaviti sveobuhvatno što je sve Vijeće do sada obavilo, već bih htio samo s nekoliko primjera ilustrirati koliko podrobno Vijeće rješava probleme koji su se nataložili u 34 godine nepostojanja Zakona o hrvatskom jeziku.
Kako se često Vijeće sastaje i što su glavne teme o kojima se raspravlja?
Do sada je Vijeće sastavljeno od petnaest predstavnika svih ustanova relevantnih za proučavanje i uporabu hrvatskoga jezika održalo pet sjednica i na njima su se u početku rješavala temeljna pitanja definiranja osnovih pojmova jer su neki od njih u Zakonu o hrvatskom jeziku dobro postavljeni, a neki nedovoljno precizno i to je valjalo razgraničiti i razjasniti. Na primjer, jasno se zaključilo kako danas, kad je hrvatski standardni jezik prepoznat i priznat – ne samo kao jezik samostalne i suverene države Hrvatske, nego i kao 24. službeni jezik Europske unije –, nema više potrebe za uporabom njegove istoznačnice “hrvatski književni jezik” koja je imala svoju svrhu u olovnim vremenima i predstavljala je naziv za hrvatski standarni jezik s nešto blažim tretmanom u totalitarnoj SFRJ. Zbog toga je zaključak Vijeća da pojam i naziv “hrvatski književni jezik” pokriva upravo ono što i zbir sastavnica te sintagme kaže tj. jezik hrvatske književnosti na hrvatskom jeziku (ne zaboravimo, drugi jezik hrvatske književnosti je latinski), a opseg toga književnoga jezika širi je od standardnoga jer uključuje književnost u svim varijetetima izvan standardnoga, ali i standardni ako se koji autor odluči pisati svoja djela koristeći samo hrvatski standardni jezik.
Nadalje, Vijeće je za potrebe sastavljanja cjelovitoga i kvalitetnoga Plana hrvatske jezične politike, prionulo na prikupljanje podataka u raznim područjima u kojima se hrvatski jezik koristi. Tako smo od Državnoga zavoda za statistiku, Agencije za odgoj i obrazovanje, Ministarstva vanjskih i europskih poslova i drugih ustanova dobili vrlo vrijedne podatke, pa i statističke, koji nam daju podlogu za ozbiljne prijedloge relevantne za pospješivanje uporabe hrvatskoga jezika kako u domovini, tako i izvan nje. Dakako, na prikupljanju tih podataka radi se i dalje, ali smo se već načelno usuglasili s nacrtom Plana i krenuli ga popunjavati. Naime, kako bi Vlada RH dobila operativno uporabiv dokument, odlučili smo da se sama struktura toga Plana sastoji od pojedinih tematskih područja za koja će se dati pregled trenutačnoga stanja, potom navesti ciljevi za poboljšanje toga stanja i predložiti popis mjera kako da se do tih ciljeva dođe.
Evo samo jedan primjer: kako je člankom 10. Zakona o hrvatskom jeziku predviđeno obvezatno lektoriranje svih službenih dokumenata javne uprave u RH, očekuje se porast potreba za zapošljavanjem lektora ili naručivanja vanjske usluge lektoriranja tekstova. Na žalost, u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD), lektoriranje tekstova smješteno je u razdjel 82.10.0 “Uredske administrativne i pomoćne djelatnosti”, dakle kao i djelatnost fotokopiranja dokumenata. To nije motivirajuće ni za sadašnje ni za buduće lektore, niti odgovara njihovoj stručnoj spremi, pa će tako jedan od ciljeva biti da se poslovi lektoriranja vrjednuju važnije nego do sada, a mjera za postizanje toga cilja bila bi otvaranje novoga razdjela u NKD-u uz propisivanje potrebne kvalifikacije za obavljanje te djelatnosti.
Za kraj, kad očekujete prve cjelovite rezultate rada Vijeća?
Vijeće radi redovito, zadatci su podijeljeni članovima, a kad se pokaže potreba, angažirat ćemo i vanjske stručnjake za pojedina pitanja. Očekujemo kako ćemo najesen imati zgotovljen nacrt Plana hrvatske jezične politike kako bismo Vladi RH, Vijeću i javnosti ostavili dovoljno vremena za raspravu i brušenje njegove konačne inačice.
Po zakonskim odredbama taj Nacionalni plan treba donijeti u roku dvije godine od stupanja Zakona o hrvatskom jeziku na snagu, odnosno do 15 veljače 2026.
