Kultni „Književni petak“ Knjižnica grada Zagreba dobio svoju monografiju

Kultura

Piše: Smiljana Škugor Hrnčević

S ciljem da se na jednom mjestu predstavi značajna i vrijedna dokumentacija o povijesti Književnoga petka, tribine duge 70 godina u kojoj se zrcali kulturna povijest Zagreba i Hrvatske, Knjižnice grada Zagreba objavile su monografiju „Književni petak: kronika zagrebačke kulturne tribine“ koja će biti predstavljena u srijedu 9. travnja u 12 sati u Gradskoj knjižnici. Autor monografije je Pavle Bonča.

Bio je to i povod da o tom vrijednom djelu koje na 240 stranica donosi mnoštvo povijesnih tekstova, fotografija, novinskih članaka, imena književnika i ostale građe porazgovaramo s knjižničarskom savjetnicom i voditeljicom Gradske knjižnice Ismenom Meić, koja je ujedno i urednica ovog izdanja.

Monografija je svojevrsni podsjetnik na sve što se na Književnom petku događalo od samog početka 4. studenoga 1955. Iako je prvobitna namjera tribine bila popularizacija knjige i književnosti, već se na samom početku pokazalo da su je teme u svojoj raznolikosti nadmašile, te se govorilo i o mnogim drugim temama kao što su jezikoslovlje, sociologija, filozofija, likovna umjetnost, balet, radio-drama itd. Kao što je Gradska knjižnica oduvijek bila u privremenom smještaju tako je i Književni petak dijelio istu sudbinu. U prvo se vrijeme održavala u Radničkoj biblioteci na današnjem Krešimirovu trgu, potom u Medulićevoj ulici, pa u Gradskoj knjižnici u Novinarskom domu, a preseljenjem Gradske knjižnice i Književni petak dobiva novi prostor – čitaonicu na 1. katu Starčevićevog doma, a potom na 3. katu u Galeriji Kupola. Stoga kada smo sve bliži trajnom smještaju Gradske knjižnice na prostoru Paromlina gdje je u tijeku izgradnja novog kompleksa, vrijedilo se prisjetiti ove najdugovječnije javne tribine u Zagrebu i posvetiti joj posebnu pozornost, navodi Meić.

Nadalje ističe da je tijekom vremena prikupljena značajna i vrijedna dokumentacija nastala kao popratni materijal. Riječ je o autentičnim rukopisnim zapisnicima, isječcima iz novina, zvučnim zapisima tribina, fotografskoj dokumentaciji te u novije vrijeme digitalnim videozapisima tribina. Izdanje koje se objavljuje uoči 70. obljetnice tribine rezultat je dugogodišnjeg rada na arhivskoj građi koju posjeduju Gradska knjižnica i Knjižnica Božidara Adžije. Zahvaljujući mnogim djelatnicima tih dviju knjižnica građa je usustavljena, a to je bio i preduvjet za sustavno istraživanje o temama, ali i o radu uredništva tribine kojeg se prihvatio Pavle Bonča. 

Knjiga se sastoji od opsežnoga povijesnoga teksta i cjelovite kronologije od 1955. do konca 2024. Objavljivanje monografije, navodi Meić potaknula je bivša ravnateljica Knjižnica grada Zagreba Višnja Cej. Financijsku podršku pružilo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, a Gradski ured za kulturu i civilno društvo godinama financijski podržava održavanje programa tribine. Meić je zahvalu uputila i dr. sc. Filipu Hameršaku, recenzentu monografije.

Knjižnica je oduvijek bila susretište, trg, agora – mjesto gdje su se razmjenjivale ideje, nove spoznaje i vještine, prostor u kojemu se odvija diskusija. Tako je bilo nekad, tako je sada i bit će u budućnosti. Stoga ususret novoj zgradi Gradske knjižnice vrijedi ponoviti ideju vodilju od 2014. godine kada je objavljenja „Programska osnova za novu Gradsku knjižnicu u Zagrebu“: Paromlin je hranio grad, Paromlin će hraniti grad.

Uistinu Paromlin će hraniti grad kritičkim mišljenjem, cjeloživotnim obrazovanjem, odnosom prema stvaralaštvu, slobodom riječi i izražavanja. Sve je ovo od samih početaka bila misija tribine Književni petak, zaključila je Ismena Meić za portal Misao. hr.

Kronologija Književnoga petka

Tijekom svoje duge povijesti tribina je ugostila mnoge domaće pisce, znanstvenike i umjetnike, kao što su Vladan Desnica, Vjekoslav Kaleb, Josip Pupačić, Vesna Parun, Ivan Supek, Rudi Supek, Gajo Petrović, Danko Grlić, Vanja Sutlić, Igor Mandić, Antun Šoljan, Ivo Brešan, Vinko Brešan, Vlado Gotovac. Od stranih gostiju nastupili su Jean-Paul Sartre, Günter Grass, Jiŕi  Menzel, Alain Finkielkraut, Ismail Kadare, Claudio Magris i Guy Gavriel Kay.

Radi izbjegavanja suhoparnosti stereotipnih književnih večeri koje nisu trajno privlačile slušateljstvo, na tribini se dopustilo slaganje i neslaganje, polemiziranje, raspravljanje, izlazak izvan tema.

Prema stihovima Zvonimira Majdaka na Književnom petku moglo se susresti „ekonomiste i bicikliste“, „madicinare i bravare“, „iluzioniste i utopiste“ „gimnazijalce i provincijalce“.

Na prvoj tribini gostovao je književnik Vladimir Desnica. U uredničkom Vijeću u prvoj sezoni bili su Vlatko Pavletić, Stanislav Šimić, Grigor Vitez. Uredništvo je primijetilo „nezrela“ pitanja mlađe publike, pa je tako primjerice Slavko Kolar u okviru predavanja o satiri i humoru upitan „zašto krava ima rep“, odgovorio – da se brani od muha i pritom dodao  – da književnik ima jezik da se brani od ovako glupuh pitanja.

U monografiji se nalazi i preslika pisma književnika Ive Andrića iz 1957. u kojem odgovara redakciji Književnog petka zašto ne može gostovati. „Sprečava me velika i za mene nesavladiva zapreka, a to je moja organska nesposobnost za takav razgovor s publikom“, napisao je. Tribine je redovito prenosio tisak, pa je tako prenio i svađu prilikom razgovora o teoriji i praksi prevođenja, u kojemu su sudjelovali Gustav Krklec, Jerka Belan i Stjepan Krešić koji je razrješavajući neke stare razmirice „sasuo pamfletsku kišu“ na kolegu prevoditelja i pisca Josipa Tabaka.

Književni petak u vrijeme Hrvatskog proljeća i 90-ih godina

Poglavlje u monografiji posvećeno je i Književnom petku u vrijeme Hrvatskog proljeća. Tisak je tako kao „problematično“ istaknuo izlaganje Vlatka Pavletića. Već 1972. Gradska knjižnica je dobila naputak da postupi po „Akcijskom programu Skupštine Grada Zagreba“,  u svrhu „samokritičnoga preispitivanja dosadašnjega rada“.

Početkom 90-ih Književni petak je u znaku neknjiževnih tema. Došlo je tada i do jednogodišnje pauze nakon koje od jeseni 1992. rukovođenje preuzima Julijana Matanović, a prva tribina nosila je naziv „Osijek, književnost u ratu“. Jedna od najposjećenijih tribina je ona iz veljače 1993. pod naslovom „Hrvati i Bosna“ na kojoj je nazočio i francuski filozof i novinar židovskog porijekla Alain Finkielkraut koji je devedesetih godina govorio o ratovima na području bivše Jugoslavije osuđujući u javnim i intelektualnim krugovima Miloševićevu velikosrpsku politiku. Veliki odjek imala je i tribina iz 1999. na kojoj je gostovao redatelj i oskarovac Jiŕi  Menzel. Početak 21. stoljeća obilježile su teške gospodarske i političke prilike. U izazovima modernoga doba Književni petak se proširuje i u online prostor. Unatoč izvjesnom smanjenju publike on je i danas značajna manifestacija na zagreb

Tagged