Piše: sšh
U nakladi Kvarner, riječkog Kapucinskog samostana, Grada Novi Vinodolski i ogranaka Matice hrvatske u Delnicama i u Rijeci nedavno je izašla knjiga autorice Ivone Smolčić pod nazivom „Riječke novine (1912 – 1914) i njihov podlistak Prilozi za povijest hrvatskoga tiska u Rijeci početkom 20. stoljeća“. Prva je to knjiga posvećena vrlo vrijednom, ali malo istraženom hrvatskom katoličkom dnevniku koji je pokrenut 1912. i tiskan u riječkoj kapucinskoj tiskari Myriam. Nastao je na inicijativu gvardijana riječkog kapucinskog samostana i provincijala Hrvatske kapucinske provincije Bernardina Škrivanića i niza hrvatskih intelektualaca.
Recenzent, dr. sc. Željko Bistrović u predgovoru je naveo da knjiga ne predstavlja samo važan doprinos poznavanju hrvatskog tiska u Rijeci te Hrvatskog katoličkog pokreta, već i povijesti hrvatske književnosti.
Kako je riječ o slabo istraženoj temi hrvatske i posebno riječke povijesti, knjiga na komplementaran način nadopunjuje starije autore kao što su Tatjana Blažeković i Vinko Antić, koji su svojim kapitalnim
djelima Fluminensia croatica te Pisci, Rijeka, zavičaj ocrtali torzo hrvatske kulturne povijesti u Rijeci u 19. i početku 20. stoljeća”, napominje Bistrović, dodajući kako je Rijeka dugo čekala autore koji će se posvetiti hrvatskoj komponenti riječke povijesti u navedenom razdoblju.
U prva dva poglavlja u knjizi se donosi uvid u povijesne i društvene okolnosti za vrijeme Hrvatskog katoličkog pokreta te u političku, društvenu i kulturnu sliku Rijeke prije i za vrijeme objavljivanja “Riječkih novina”. Središnji je dio posvećen radu kapucinske tiskare i samoj realizaciji projekta, dok su posljednja dva usmjerena na književni segment. Tako se u četvrtom poglavlju podastire teorijska i povijesna slika hrvatske književnosti, dok peto donosi pregled i analizu književnih priloga (pjesmi, dijalektalni tekstovi, igrokazi, romani, novele, putopisi, memoari) objavljenih u književnom podlistku novina, uz reference o autorima.
Bistrović također navodi da prostora za istraživanje i afirmaciju hrvatske komponente riječke povijesti još ima, te je izrazio nadu da će ovo izdanje biti poticaj i drugima da nastave otkrivati i ispisivati nedostojno istražene stranice riječke povijesti. Hrvatski katolički dnevnik “Riječke novine” izlazio je od prosinca 1912. do kolovoza 1914. godine. Prvi je broj izašao 8. prosinca. Bio je zamišljen kao lokalni list, ali je kada ga se usporedi sa Supilovim “Novim listom”, prelazio lokalne okvire, jer je pisao i o stanju u Ausrto-Ugarskoj monarhiji kao i o „balkanskim ratovima”. Bio je ne samo vjerski već i političko-kulturni tiskani spomenik i fenomen nacionalnog značenja. Rijeka je u to vrijeme bila metropola hrvatskog izdavaštva. Veličina novina bila je 40 cm u širinu i 58 cm u visinu, prodavale su se u Rijeci po 4 filira, a na Sušaku po 6 filira. Izlazile su dnevno osim nedjelje i imale nakladu od 5.000 primjeraka.
U uredništvu su bili katolički seniori, a glavni urednici dr. Petar Rogulja i Petar Grgec. Uoči Božića 1912. objavile su “prvi politički programni članak hrvatskog katoličkog pokreta”. Zabranjene su u kolovozu 1914. godine, a naslijedile su ih zagrebačke “Novine” pokrenute 8. rujna 1914.
