Piše: Misao.hr
Znanstveno vijeće Akademije za geopolitiku iz Pariza (AGP), organiziralo je međunarodnu konferenciju na temu “Budućnost Europe, geopolitički izazovi i metapolitičke perspektive”, na kojoj su sudjelovali brojni filozofi, politolozi i povjesničari među kojima predsjednik i potpredsjednik AGP-a, dr. Ali Rastbeen i Gérard-François Dumont, ujedno i rektor Sveučilišta Sorbonne te voditelj Instituta za geopolitiku i strateška istraživanja u Zagrebu, suradnik AGP-a, geopolitolog Jure Vujić.
Predavači su se na konferenciji održanoj 11. ožujka u Parizu u svojim izlaganjima dotaknuli posljedica loše demografske slike Europe, proturječja o temeljnim pravima Povelje EU-a između univerzalističkih ambicija i stranačkih utjecaja, potrebom za izgradnjom, kako su naglasili, Europe stvarnosti i Europe nacija, te o gorućoj temi – ima li Europska unija kapacitet odgovoriti na nove geopolitičke izazove?
A. Rastbeen izlagao je na temu „Proturječja Povelje EU o temeljnim pravima: između univerzalističkih ambicija i stranačkih utjecaja“. Gerard Francois Dumont je u predavanju “Geopolitičke posljedice demografske zime u Europi”, istaknuo da se Europa nalazi u razdoblju tzv. „demografske zime“, u fazi opasnog i nepovoljnog prirodnog demografskog kretanja, to jest evolucije rođenih i umrlih Europske unije. Dakle, glavni fenomen je da je Europska unija ušla u depopulaciju od 2012., to jest da svake godine ima više umrlih nego rođenih. To je posljedica demografskog pada plodnosti, to jest kada se jedna zemlja nalazi s fertilitetom ispod praga generacijske zamjene, u značajnom vremenskom razdoblju. No, danas je Europska unija u demografskoj zimi od sredine 1970-ih, svakako zbog efekta stečene brzine. U prošlosti broj rođenih je bio veći od broja umrlih, ali to više nije slučaj od 2012. godine, dakle od 2012. godine imamo potpuno drugačiju evoluciju između rođenih, koja nastavljaju padati, rekao je prof. Dumont. Ustvrdio je da je od sada, u demografskoj dinamici Europske unije, migracijsko kretanje postalo veće od prirodnog kretanja, što znači da je demografski rast vođen više migracijskom privlačnošću nego viškom rođenih nad umrlima i, posljednjih nekoliko godina, demografski rast Europske unije je samo zbog migracijskog viška, budući da više nema prirodnog viška, budući da je više umrlih nego rođenih.
Poznati filozof i sociolog, profesor emeritus na Sorboni, član Sveučilišnog instituta Francuske Michel Mafessoli u predavanju „Europa ili povratak imperijalne ideje“ istaknuo je da se Europa trenutno suočava s fenomenom “secessio plebis”, odcjepljenje naroda od elita, od moderne Europe ili protiv nje. U takvom procesu je razvidno šire nezadovoljstvo u odnosu na sve jaču centralizaciju Europske unije, jakobinskog modela, fenomen koji potiče povratak na komunitarizam, lokalizam, na identitetsku fragmentaciju u obliku kulturnih, etničkih, jezičnih i drugih simboličkih identiteta, koje tvore jedan oblik postmoderne Europe.
Jure Vujić u predavanjuEuropski geopolitički identitet u središtu sukobljene dijalektike između ‘velikih prostora’ i nacionalnih država” ocijenio je kako posljednji diplomatski i geopolitički zaokreti oko rata u Ukrajini, pokazuju da je svijet danas suočen s potpunim poremećajem međunarodnog sustava naslijeđenog iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata koji je bio utemeljen na međunarodnom pravu i multilateralizmu. U novom kaotičnom međunarodnom okruženju, koje je svakodnevno osuđeno na određeni oblik strateške neizvjesnosti, teško je predvidjeti kakve će biti konture novog globalnog poretka – budući da učinci iznenađenja, učinci neizvjesnosti tkaju nove nestabilne međunarodne okvire, neoimperijalnih blokova (Schmittovi „veliki prostori“ sa snažnim centrima i utjecajnim zonama), koje se temelje isključivo na ekonomskim i geopolitičkim interesima. Na djelu je, ustvrdio je Vujić, promjena paradigme međunarodnog sustava koja se materijalizira s jačanjem rusko-američkog duopola s Trumpovom administracijom, ili čak globalnom dominacijom „condominiuma“ Washington-Peking-Moskva. Kraj “sretne globalizacije”, uz dovođenje u pitanje hegemonije Zapada, otkrio je novu dinamiku rekompozicije i afirmacije neoimperija, ali i pojavu regionalnih sila koje se zapravo pozicioniraju u sklopu strategija osvajanja i propitivanja međunarodnog poretka. Takva se neoimperijalna dinamika suprotstavlja teritorijalnoj logici nacionalnih država koja je suočena s imperativima očuvanja suvereniteta i neovisnosti kao i opstankom nacionalne egzistencije. Munchenska sigurnosna konferencija, održana od 14. do 16. veljače, pokazala je krhkost transatlantskog saveza, budući da je EU marginalizirana, isključena iz mirovnih pregovora oko Ukrajine, ponovno potisnuta u svoj status promatrača i drugorazredne moći. Na drugu stranu, nova rekonfiguracija svjetskog poretka, ako je otkrila slabosti i nekoherentnost EU, itekako može predstavljati i akcelerator vojne, geopolitičke, ekonomske, ali i identitetske transformacije Europe. Zaokret Trumpove administracije i udaljavanje od obrambenih obveza prema Europi, osvijestio je europske čelnike o nužnosti obrambene i geopolitičke neovisnosti, međutim još uvijek ostaje otvoreno pitanje dovoljno moćnog narativa Europe-sile, na temelju vlastitog povijesnog, duhovnog i kulturnog naslijeđa, istaknuo je Vujić.
Pozivajući na povjesničare Spenglera i Toynbeea, povjesničar, istraživač na Institutu Zachodni u Poznańu (Poljska), prof. David Engels održao je izlaganje na temu “Posljednje grčke pobune protiv Rimljana i odnosi između Europe i Sjedinjenih Država u 21. stoljeću”. Današnji svijet nalikuje na razdoblje kraja Rimske Republike u prvom stoljeću pr. kr., te pronalazi sličnosti između trijumvirata Cezara, Krasa i Pompeja i pobjedničkog saveza Trumpa, Muska i Kennedyja. Europa koja nalikuje na bivše grčke pobunjeničke regije suočava se s brojnim izazovima: demografski pad, masovne migracije, dezorijentiranost identiteta, kriza tradicionalne religije, društvena polarizacija, suprotnost između populizma i političke korektnosti, kontrola ekonomske oligarhije nad politikom, kultura Panem et circenses, ukratko, vladavina kvantitete. Svaki put su vanjske manifestacije ovog povijesnog trenutka iste, kao i posljedice: socijalistička utopija, građanski nered, povratak cezarizma ( u obliku Trumpizma) i konačno tranzicija prema civilizacijskoj sintezi, zaključio je prof. Engels.
„Ima li Europska unija kapacitet odgovoriti na nove geopolitičke izazove“ bila je tema istraživača povijesti i međunarodnog prava (Sveučilište Paris IV-Sorbonne), prof. Christophea Reveillarda, ujedno i voditelja seminara na Joint Defence College (CID) pri Vojnoj školi. Naglasio je kako je Europska unija razvila model koji zagovara primat ekonomskog nad političkim, civilnog društva nad liderima, transnacionalnost nad nacionalnim i međudržavnim konceptom. Propitivanje koncepta sile proizlazi od samog njenog mirotvornog univerzalizma koji je ograničavao izražavanje strateških interesa i identitetskih korijena. Također je naglasio da je do sada EU, na vojno-obrambenom planu ograničena na sudjelovanje u misijama niskog intenziteta , ali ne po pitanjima projekcije vojne sile u svijetu. Šire ratne misije ostaju američka odgovornost, jer je EU bilo od samog začetka ovisna je o obrambenom vojnom „američkom kišobranu“, bez strateške autonomije. Europska unija je odavno prihvatila činjenicu da je ostala ono što je postala tijekom Hladnog rata: objekt, a ne geopolitički subjekt. A sve to posljedično dovodi do toga da ne može utjecati na međunarodnu agendu svijeta koji je postao policentričan, a dolaskom Donalda Trumpa na vlast, više nema jasno zacrtan smjer djelovanja, poručio je prof. Reveillard.
Jacques Myard, počasni član parlamenta, gradonačelnik Maisons-Laffittea i bivši član Odbora za vanjske poslove Nacionalne skupštine, održao je predavanje “Potreba za izgradnjom Europe stvarnosti. Izgradnja Europe nacija.”, a sveučilišni profesor, iz INALCO-a Pariz Ilya Platov, predavanje na temu „Je li moguća Europa srca“? Čitav sadržaj konferencije dostupan je na poveznici:L’AVENIR DE L’EUROPE : ENJEUX GÉOPOLITIQUES ET PERSPECTIVES MÉTAPOLITIQUES – Académie de Géopolitique de Paris
