Piše: Ivona Smolčić
Suvremeno doba nudi nam beskrajne mogućnosti informiranja. No, bilo da je riječ o edukativnom, ili pak obavijesnom kontekstu, postavlja se pitanje u kojoj mjeri je taj sadržaj prvenstveno točan, a potom i koliko je uistinu relevantan. Zašto se događa da danas vlada tolika razina površnosti ponude i potražnje informacija, kad bi s obzirom na sve mogućnosti baš naša epoha trebala biti svojevrsnom novom renesansom čovjekova intelektualnog potencijala. Unatoč očiglednoj krizi, humanistika se ne predaje. Upravo to, dokazano je zaključcima okruglog stola koji je održan u četvrtak, 3. travnja u Maloj dvorani Matice hrvatske, pod nazivom „Mediji i medijska pismenost: gdje smo danas?“ koji su organizirali odjel Matice hrvatske za medije i nedavno pokrenut Matičin portal Misao.hr.
Odgovori na mnoga aktualna pitanja čuli su se od cijenjenih govornika: prof. dr. sc. Bože Skoke, doc. dr. sc. Anite Šulentić, akademika Ratka Cvetnića, Tihane Tomičić, pomoćnice gl. urednika Novog lista, Dražena Klarića, gl. urednika Večernjeg lista, Gorana Ogurlića, gl. urednika Jutarnjeg lista te Jasne Vaniček File, pročelnice za medije Matice hrvatske. Program je moderirala Smiljana Škugor Hrnčević, gl. urednica portala Misao.hr. Događaj koji je su upriličili Matičin Odjel za medije te portal Misao.hr, zainteresiranoj je publici odgovorio na mnoga važna pitanja, među kojima se ističe ono u kojoj je mjeri medijska pismenost, kao jedna od ključnih vještina našega vremena, uistinu zastupljena u našoj kulturi.
Predsjednik Matice hrvatske akademik Miro Gavran uvodno je zahvalio svim panelistima, podsjetivši kako upravo najstarija nacionalna kulturna institucija neumorno nastoji pomiriti potrebe suvremenog doba s tradicionalnom potkom, odnosno idejnom mišlju preporoditelja usmjerenom na očuvanje digniteta pisane riječi kao iskonske vrijednosti naše kulture i civilizacije. Činjenica je to koju od 1869. godine pronosi i Vijenac, što je potvrdio i glavni urednik Goran Galić, a što odnedavno čini i portal Misao.hr. Ipak, objektivno sagledavanje stvarnosti daje nam uvid u to da sve veći dio našeg društva ne odolijeva izazovima vremena; tako često u srednjostrujaškim medijima prevladavaju narativi usmjereni na površne teme jer upravo takve uživaju veliku popularnost među širokom masom. Zdrava kritika realiteta nije potpuna bez istodobne sugestije rješenja, stoga su govornici imali priliku podrobno protumačiti na koje se načine nose sa spomenutim problemima i koja je njihova vizija budućeg djelovanja.
Jasna Vaniček Fila istaknula je međusobnu povezanost medija i konzumenata, naglasivši kako danas ne možemo uvijek sa sigurnošću utvrditi je li neku vijest na društvenim mrežama plasirala osoba koja je potpisuje ili pak iza svega stoje PR agencije, umjetna inteligencija i slično, pa je važno novinarima vratiti „ime i prezime“. Božo Skoko rekao je kako smo danas svi uvjereni da vladamo selektiranjem informacija koje usvajamo, no zanemarujemo mogućnost da časnu ulogu novinara nerijetko preuzimaju nekompetentni pojedinci koji predstavljaju „nelojalnu konkurenciju“, čime se iz vida gubi kategorija kritičnosti, a budućim se naraštajima daje primjer loše prakse. O problemu vrednovanja novinara i novinarskog rada progovorili su Goran Ogurlić i Dražen Klarić, napomenuvši kako je jedan od primjera ispravnog djelovanja u tom smislu uvođenje premium sadržaja, što je isprva izazvalo nerazumijevanje kod čitatelja, no poslije se pokazalo iznimno uspješnim. Time ne samo da je zaštićena struka nego i ideja da se odgovornost, rad i agilnost trebaju i moraju cijeniti. Novi list, kao regionalno glasilo ne zaostaje te svojoj tradicionalnoj publici također nudi provjerene informacije, kao plod rada kompetentnih stručnjaka iz područja novinarstva, o čemu je govorila Tihana Tomičić. Akademik Ratko Cvetnić progovorio je o strategiji koja se primjenjuje kad su u pitanju medijski istupi naših sportaša, istaknuvši kako su metode na kojima počiva suvremeno informiranje utemeljene na tradicionalnim načelima. U okviru radijskog novinarstva, Anita Šulentić je dodala kako je potrebno krenuti od naših najmlađih ne bismo li vremenom povratili zanimanje za taj oblik informiranja, koji je često u našem društvu marginaliziran, na čemu agilno radi Institut radijske industrije.
Zaključeno je kako se medijska pismenost, unatoč kolokvijalnom shvaćanju, ne podrazumijeva te kako je od neprijeporne važnosti raditi na pismenosti uopće jer upravo je to temelj na kojem će se graditi kritička misao svih nas, naše selektiranje te naposljetku, prihvaćanje sadržaja. Pozitivna je činjenica da su mladi, potrudimo li im se ponuditi kvalitetan sadržaj čak i u tradicionalnoj formi, kadri prepoznati ga i adekvatno vrednovati. Stoga, na nama je velika odgovornost – prihvatimo li je. Prihvatimo li se uhvatiti u koštac s negativnim aspektima moderniteta te ostanemo li ustrajni promotori kvalitete, rada i napretka na temeljima tradicionalnih uzora, novom ćemo društvu ostaviti primjer koji valja živjeti i pronositi, a važna komponenta svega toga jest i tiskano novinarstvo, koje će ipak uvijek biti ona nulta točka svih empirijskih istraživanja koja će se o ovom vremenu te o ovom društvu i njegovoj stvarnosti događati i u budućnosti.
