Piše: sšh
Prošlo je nešto više od godinu dana od kada je Hrvatski sabor usvojio Zakon o hrvatskom jeziku kojim se utvrđuju osnovna pravila o službenoj i javnoj uporabi, osigurava njegova metodična i stručna skrb i definira donošenje Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike. Po zakonskim odredbama taj Nacionalni plan treba donijeti u roku dvije godine od stupanja zakona na snagu, odnosno do 15 veljače 2026., a za njegovu pripremu zaduženo je Vijeće za hrvatski jezik (VHJ) kojega je hrvatska Vlada temeljem Zakona o hrvatskom jeziku osnovala u srpnju prošle godine.
„Najvažniji zadatak VHJ-a jest donošenje Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike i sve su pripreme već obavljene da se na njegovoj izradi počne ozbiljno raditi. Nacionalni plan donijet će popis prioritetnih ciljeva i mjera za javnu i službenu uporabu hrvatskoga jezika, a neka od područja već su okvirno definirana“, izjavio je predsjednik VHJ-a prof. Marko Tadić u intervju za HKV . Prof. dr. sc. Marko Tadić: Vijeće za hrvatski jezik još nismo imali na toj razini kao savjetodavno tijelo cijele Vlade – Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća
Do donošenja zakona jezična politika uglavnom stihijska
U prilično neuređenom segmentu hrvatske jezične politike koja je u samostalnoj državi Hrvatskoj do usvajanja Zakona o hrvatskom jeziku bila poprilično stihijska, mnogi smatraju da su zacrtani ciljevi teško ostvarivi. S druge pak strane, po optimističnim prognozama i činjenicom da je Zakon o hrvatskom jeziku donesen, da su utvrđeni ciljevi koje bi trebalo pretočiti u Nacionalni plan, valja se nadati da će nadležni osigurati sve pretpostavke da zakonske odredbe što prije ožive. Nadu za takvo stajalište pronalaze i odnedavno pojačanoj skrbi za hrvatsku vojsku kao jamcu sigurnosti i obrane hrvatske države koja je odnedavno u fokusu zbog geopolitičkih zbivanja u Europi. Tom u prilog navode činjenicu da državu u prvom redu definiraju prostor i stanovništvo koje je povezano materinskim jezikom kao osnovnom identitetskom vrijednošću jednog naroda.
Hrvatskom jeziku je još 2008. određen zasebni jezični kod – hrv
Hrvatski jezik je jedan od 24 službenih jezika EU-a. Naime, od 1. srpnja 2013. u Hrvatskoj je završio temeljni posao pripreme hrvatskoga jezika i terminologije za EU (među ostalim: Hrvatski jezik na putu u EU, prijevod pravne stečevine (fr. aquisa), izrađene su smjernice za bazu EUROVOC i zasebno rad na dijelu strukovnoga nazivlja – STRUNA).
Od 1. rujna 2008. godine hrvatski jezik je međunarodno priznat na način da mu je određen zasebni jezični kod. Naime, odlukom Međunarodnog tijela za norme u Washingtonu (ISO 639-2 Registration Authority), dakle odlukom tijela nadležnog za kodifikaciju jezika u međunarodnom kontekstu, hrvatskom jeziku je određen zasebni jezični kod. Time je u međunarodnoj kodifikaciji jezika konačno odvojen od dotadašnjeg srpskohrvatskog jezika i koda u koji je dotada, potpuno zavisno sa srpskim, bio uključen. Tom su odlukom dotadašnji jezični kodovi za hrvatski jezik scr (Serbo-Croatian-Roman), kao i onaj za srpski jezik scc (Serbo-Croatian-Cyrillic) izbačeni iz daljnje uporabe na međunarodnom planu, a uvedena su dva nova samostalna jezična koda: hrv za hrvatski jezik i srp za srpski jezik. Odluka je donesena 17. lipnja 2008., time da se obvezno u međunarodnom prometu primjenjuje od 1. rujna 2008. godine.
Dakle pravni okvir je posložen, na redu je daljnji iskorak u promicanju i zaštiti hrvatskog jezika u hrvatskoj državi.
Hrvatski jezik u kontekstu hrvatske demografske slike, stranih radnika i lektora
A ta se zaštita i promicanje hrvatskog jezika u hrvatskoj javnosti u posljednje vrijeme najčešće spominje uz tri teme: demografskoj slici Hrvatske, stranim radnicima i lektorskoj službi koja bi trebala biti ustanovljena na razini tijela državne uprave, ali i lokalne uprave i samouprave.
U kontekstu demografske slike koja nije nimalo obećavajuća i po kojoj je Hrvatska po podacima Državnog zavoda za statistiku u zadnjih 30 godina, od osamostaljenja, Eurostat u svojim studijama navodi da je hrvatski jezik, uz litavski, latvijski i grči u najvećem padu po broju govornika, te da bi do kraja ovog stoljeća mogao nestati. U Hrvatskoj je 1991. živjelo 4.784.265 stanovnika, da bi u 2021., po podacima popisa taj broj pao na 3.888.529 stanovnika. Trend smanjenja, što zbog negativnog prirodnog priraštaja, što zbog iseljavanja drastičan je i u zadnje četiri godine.
Takav trend opadanja stanovništva doveo je do uvoza stranih radnika koji se sve češće spominju i u kontekstu znanja hrvatskoga jezika, odnosno njegova učenja koje je uglavnom prepušteno poslodavcima koji te strane radnike dovode u Hrvatsku, a ne sustavnoj skrbi državnih institucija o učenju hrvatskoga jezika kao uvjeta za integraciju stranih radnika u hrvatsko društvo. Po odredbama Zakona o strancima znanje hrvatskoga jezika i latiničnog pisma uvjet je za dobivanje dugotrajnog boravišta. Zakonskim izmjenama od početka 2025. godine osigurano je besplatno učenje hrvatskoga jezika, što će biti ključni uvjet za dobivanje dozvole za stalni boravak. Dozvole za boravak i rad izdavat će se na razdoblje do tri godine, dok će sezonski radnici imati dozvole na najviše devet mjeseci i oni nemaju obvezu učenja hrvatskoga jezika.
Treća tema koja se u zadnje vrijeme nameće je uloga lektora u kontekstu zakonske odredbe da sva tijela javne uprave moraju svoje dokumente prije javne objave lektorirati. To znači da bi državna uprava trebala zapošljavati lektore, no uvidom u oglasnik natječaja u „Narodnim novinama“ i onoga Hrvatskog zavoda za zapošljavanje takvih oglasa baš i nema, a ako ih i ima, raspisuju ih (pet od početka ove godine) uglavnom nacionalna sveučilišta.
Da bi se stvari pokrenule s mrtve točke, lektori, koji u Hrvatskoj nemaju ni svoje udruženje, poručuju da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih prvo treba riješiti njihov status. Naime, poslovi lekture su u NKD-u (Nacionalna klasifikacija djelatnosti) svrstana u administrativne djelatnosti uz fotokopiranje, što je, upozoravaju lektori, potpuna degradacija struke. Uz to treba točno propisati tko se može baviti lektoriranjem.
U Zakonu o hrvatskom jeziku stoji da je u svojoj ukupnosti i cjelovitosti hrvatski jezik temeljna sastavnica hrvatskoga identiteta i hrvatske kulture te se na njemu odvija usmena i pismena komunikacija u javnom životu u Hrvatskoj. Ovom prilikom pozivamo sve institucije, stručnjake, pojedince da svoje sugestije, prijedloge i komentare upute portalu Misao.hr upravo s ciljem što bolje komunikacije o provedbi Zakona o hrvatskom jeziku.
