Piše: Gloria Lujanović
U središnjem dijelu Pastirskih poljana u Betlehemu svečano je prije nekoliko dana otvorena i blagoslovljena kapela hrvatskih svetaca i blaženika u kojoj je, vrlo zapaženi reljef izradio akademski kipar Ilija Skočibušić iz Tomislavgrada.
Kapela je već postala prepoznatljiva po velikom drvenom reljefu visine 3,5 i dužine 50 metara koji u pojedinim mjestima izlazi u prostor, a pojedini likovi i sveci izlaze iz reljefa i ulaze u sam prostor kapele.
„Ovo je moj najveći projekt u karijeri. Uradio sam jednu skicu, nisam se nadao da ću proći, rekao sam sebi da se idem igrati, i onda se javio fra Tomislav Glavnik kojem se to jako svidjelo, kao i ostalim fratrima u Kustodiji, i nastavio sam dalje s radom. Sve skupa sam na ovome radio oko dvije godine. Sedam mjeseci je bilo potrebno za izradu reljefa, dva mjeseca smo proveli u montaži. Radovi su bili jako intenzivni“, ispričao je za Misao.hr Ilija Skočibušić.
Reljef nastao od bosanskog javora, oltar od bračkog kamena, a klupe od hrvatskog hrasta
Reljef je nastao od bosanskog javora, klupe su od hrvatskog hrasta, oltar od bračkog kamena. Kapela hrvatskih svetaca i blaženika nalazi se između palestinske i španjolske kapele, obuhvaća prostor od 350 četvornih metara, a broji 250 sjedećih mjesta. Hrvatsku je, dodaje Skočibušić nastojao povezati s Pastirskim poljanama (Siyar al- Ghanim, op.a.) jer je riječ o mjestu gdje se anđeo pastirima javio i prenio Radosnu vijest o Kristovom rođenju.
“Hrvatski sveci i blaženici izranjaju iz reljefa na desnoj strani, koji je rađen od bosanskog javora. U prvom planu su sveti Nikola Tavelić, sveti Marko Križevčanin, sveti Leopold Mandić i sveti Jeronim. Taj reljef u bosanskom javoru prikazuje i blaženice i blaženike: Alojzija Stepinca, Mariju Petković, Ivana Merza, Augustina Kažotića, kraljicu Katarinu Kosaču, Ozanu Kotorsku, Drinske Mučenice, Antona Muzića i Serafina Kodića Glasnovića“, opisuje nam Skočibušić. Četiri su glavna sveca odvojena u reljefu, oni ‘izlaze’ iz njega. Slijede blaženici, potom mnoštvo, hrvatski narod za njima. Sveci i blaženici su prikazani kao pastiri koji predvode svoje stado, svoj narod.
Na lijevoj strani reljefa Skočibušić je postavio velikog anđela koji tom stadu naviješta Radosnu vijest da će se roditi Isus Krist. Anđela na lijevoj strani prati zbor na čelu s velikim anđelom glasnikom koji izgovara ‘Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje’.
Reljef je plovio Sredozemljem, nismo znali hoće li doći do Betlehema jer je trajao rat
Reljef u bosanskom javoru izrađen je u Tomislavgradu, te je preko Hrvatske, brodom putovao do Svete zemlje. “Najgori trenutak u ovom projektu bio je rat jer nismo znali što je s brodom u kojem su bili reljefi od javora. Mi smo trebali krenuti na montažu i nastala je jedna neugodna situacija. Nismo znali luta li reljef po moru, hoće li ‘povući vlagu’, ali na koncu je sve stiglo“, prisjeća se autor. Bosanski je javor, dodaje zahvalan materijal zbog svoje jednolične boje i lake i jednostavne obrade. Nije šaren kao orah, nema pretjerane godove, jednako se kvalitetno obrađuje sa svih strana i dosta je čvrst. Slabo ga napadaju nametnici kao recimo stabla nekih voćki pa je podatan za kipare, objašnjava Skočibušić.
Također nam otkriva da su morali paziti s izborom materijala koji ne bi ‘osvojio’ kapelicu. “Bilo je važno pronaći jedan topao, nježan, neutralan materijal koji će se uklopiti u cijeli koncept kapelice i koji neće biti ‘veći’ od nje same. U pripremi i obradi drveta pomagali su mu Mirko Landeka i Ivo Andrić iz Mostara.
“Puno ljudi je pomoglo. Najveća količina javora koja je bila potrebna za izradu reljefa je poklonjena, ljudi su se diljem BiH, Hrvatske i inozemstva odazvali u projekt, velikodušno donirali, a i ja sam se kao umjetnik odrekao honorara“, kaže Skočibušić.
Lokalno stanovništvo fascinirala tolika količina drveta
Tri su puta i po nekoliko mjeseci boravili u Betlehemu sve dok reljef nije završen. “Bilo je to nevjerojatno iskustvo. Lokalno stanovništvo nas je jako često obilazilo i njima je bilo fascinantno vidjeti toliko količinu drveta na jednom mjestu, jer su umjetničke sakralne prakse u Svetoj zemlji uglavnom oslanjaju na mozaike, i ovo im je bilo potpuno osvježenje, novitet. Vjerujem da će i hodočasnici, ali i struka koja bude imala priliku vidjeti reljef, biti zadovoljni“, smatra kipar.
Inače, kapele se na Pastirskim poljanama grade prema projektu španjolskih arhitekata koji prate franjevce Kustodije Svete zemlje. Kapele prema njihovoj zamisli, simuliraju nekadašnje pastirske stanove u špiljama i u potpunosti su uklopljene u krajolik. Ne smiju biti više od četiri metra, grade se od lokalnih materijala i to rukama palestinskih majstora i moraju biti uklopljene u krajolik.
Hrvatska kapela na Pastirskim poljanama zauzima središnje mjesto, a uz nju bi uskoro i trebalo biti izgrađeno još pet – talijanska, španjolska, poljska, kolumbijska i argentinska. Pastirske poljane svake godine u prosjeku posjeti oko četiri milijuna hodočasnika.
Kamen-temeljac hrvatske kapele posvećen na Stepinčevo 2020. godine
Podsjetimo, još je na Stepinčevo 2020. godine tadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić posvetio kamen temeljac za kapelicu hrvatskih blaženika i svetaca, a potom su radovi počeli 22. svibnja 2022. godine blagoslovom tadašnjeg splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića. Kapelica je izgrađena financijskom podrškom Vlade Republike Hrvatske i opremljena darovima Hrvata iz cijelog svijeta.
Nositelji projekta su Samostan franjevaca konventualaca sa Svetog Duha u Zagrebu, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH te Franjevačka Kustodija Svete Zemlje.
