Piše: KK
Uoči i nakon, već se sad može reći, povijesnog susreta Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog, medijski su prostor preplavljivale objave usmjerene prema delegitimizaciji i destabilizaciji ukrajinskog političkog vodstva i njihovog predsjednika.
Na društvenim se mrežama ovih dana moglo vidjeti malo more napada na političko vodstvo i sustav Ukrajine. Najistaknutiji su bili oni vezani za “diktatorski” način vladanja Zelenskog kojeg je novo američko vodstvo preko svojih usko povezanih lica poput Tuckera Carlsona pozivalo da mora provesti izbore da bi potvrdio podršku ukrajinskog naroda. Usred rata. To naravno brani, ukrajinski Ustav, isto kao što je to branio britanski pravni sustav za vrijeme Drugog svjetskog rata i vladanja Winstona Churchilla, možda i najvećeg političara 20. stoljeća. Nadalje, isti su izvori tvrdili da ukrajinsko vodstvo koristi “nazi-odrede” za vršenje represije nad ukrajinskim katolicima za što nismo mogli pronaći relevantne potvrđene izvore.
Jedan od posljednjih pokušaja ismijavanja Zelenskog došao je od strane Elona Muska koji je zajedljivo prokomentirao njegovu odjevnu kombinaciju. Prosljedivši videozapis na svojoj platformi X na kojemu se po prvi put susreću dva predsjednika, Musk je napisao “All dressed up today” što bi trebalo ironično poručiti da je Zelenski nedovoljno svečano obučen za Donalda Trumpa. Iako je već godinama poznato da je Zelenski na svim službenim primanjima u “radnoj” odori ili maskirnoj kombinaciji koje proizvodi ukrajinska tvrtka M-TAC i koje nose stotine tisuća ukrajinskog vojnika i civila. Ovaj način odjevanja, kao gesta jednakosti u borbi i solidarnosti vojske na bojištu i političkog vrha, nije nova pojava. Nije prvi put niti da strani državnik dolazi u Bijelu kuću tako odjeven – isto je učinio već spomenuti Churchill 1942. godine.
Jasno je dakle da se na sve načine pokušava smanjiti manevarski prostor Volodimiru Zelenskom u namjerama da osigura mir za svoju državu, bez teritorijalnih ustupaka. Unatoč tome što se zagovaranjem revolucije zdravog razuma nastoji doskočiti bezglavom srljanju političkih i društvenih elita, neke se postavke “zdravog razuma” liberalne teorije ovakvim koordiniranim ponašanjem Trumpove administracije i njemu bliskih novinara i milijardera (koji nisu ni po čemu manje važni, štoviše ključni su za formiranje javnog mnijenja) kategorički odbijaju kao da ne postoje. Kao da ne postoji pravo svakog naroda na samoodređenje, kao da nema razumijevanja za ratne okolnosti u kojima se ne mogu provesti izbori. Ipak, kada se u jednadžbu uključe već dane ogromne financijske injekcije i borba za mineralne resurse, uviđa se nova perspektiva. Novo američko vodstvo vodi se tvrdim političkim realizmom kako bi naplatilo izdavanja prošle administracije, podrivajući temelje njihove dugogodišnje vanjske politike od Drugog svjetskog rata i time stvara neke nove okolnosti međunarodnih odnosa. Iz američke je perspektive lagodno prosuđivati o parcijalnim slučajevima “s druge strane svijeta”, ne misleći da će pristup njima imati šire posljedice na američke živote, ali moguće posljedice na živote Europljana, širenje nemira diljem Europe, pogotovo u kontekstu političke krize u Bosni i Hercegovini, ostavljaju neizvjesnim budućnost Starog kontinenta.
