Piše: sšh
O cijeni hrane, aktualnoj temi koja je svakodnevno prisutna u hrvatskoj javnosti, što se u vezi s time zbiva na svjetskom tržištu, a posljedično tome i utjecaju na Hrvatsku, te koliko hrvatsku proizvodnju koči Zakon o poljoprivrednom zemljištu odlučila je svoje viđenje ponuditi Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) točnije njeno Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumarstvo koje organizira okrugli stol pod nazivom „Cijena hrane ‘Od polja do stola’: ekonomska i/ili špekulativna logika?“.
O tom gorućem pitanju uz predsjednika Akademijinog Vijeća Ferdu Bašića na okruglom stolu (6. ožujka u 13 sati u HAZU) sudjelovat će prof.dr.sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta, glavni ekonomist u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) Hrvoje Stojić, savjetnica za poslove u agribusiness sektoru Zvjezdana Blažić i prof. emeritus sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Ljubo Jurčić.
Uz tvrdnju da je „hrana sve više strateško pitanje“ često izložena špekulativnih aktivnostima multinacionalnih kompanija ali i država, prof. Grgić u svom predavanju navodi da je stanovništvo posebno osjetljivo na tržne poremećaje kod poljoprivredno prehrambenih proizvoda koji se češće pokazuju u velikim porastima maloprodajnih cijena, a manje u nestašicama. Ocjenjuje da je Hrvatska malo proizvodno, ali i tržno područje u europskim okvirima često pod utjecajem promjena iz većih država.
„U posljednje vrijeme bilježimo značajan porast maloprodajnih cijena hrane što posebno ugrožava one s manjim primicima. Istodobno su zamjetne značajne razlike s državama okruženja te su povećani izdaci kućanstva bili povod aktivnostima kupaca, ali i države. Gdje su uzroci takvih tendencija i kako se ponašati? „Je li put stabilizacije tržišta u većoj domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji, u bojkotima na strani potražnje i plafoniranju cijena od strane države? Ili su porast cijena posljedica loših politika javne uprave, od politike plaća do skupe države“, propituje prof. Grgić.
Cijene poljoprivredno prehrambenih proizvoda naročito poljoprivrednih sirovina, ali i hrane i pića su pod snažnim utjecajem globalnih faktora, uključujući troškove energije, transporta i klimatske promjene, smatra Zvjezdana Blažić. Ističe da FAO indeks cijena hrane, referentna vrijednost svjetskih cijena prehrambenih roba pokazuje da se trend cijena pojedinih roba mijenja na mjesečnoj osnovi. Razlozi su vezani uz vremenske prilike u pojedinim proizvodnim bazenima, rezultatima proizvodnje i visini zaliha, ali tu su i odluke monetarnih vlasti. Naime, burze stalno prate odluke FED-a i ECB-a te drugih centralnih banaka o visini referentnih kamatnih stopa. Na cijene utječu i kretanja potrošnje naročito na velikim tržištima koji mogu snažno utjecati na potražnju za pojedinim robama, zatim vrijednost dolara, tečaj eura, sporazum sa zemljama Južne Amerike, poljoprivrednim velesilama kao što su Brazil i Argentina, ali i bescarinski uvoz iz Ukrajine. „U tako nesigurnim uvjetima veliki trgovci na svjetskim robnim burzama špekuliraju te snažno utječu na kretanje posebno svih roba“, smatra Blažić.
Glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić usredotočio se na glavne uzročnike inflacije u Hrvatskoj, posebno utjecaju izdataka za prehranu. Smatra da Zakon o poljoprivrednom zemljištu (ZPZ) limitiranjem maksimalno obradive površine potiče usitnjavanje zemljišta, a što većim prehrambenim tvrtkama, koje su u europskim razmjerima male, ograničava mogućnost korištenja EU sredstava za poboljšanje konkurentnosti. Sustav bodovanja na natječajima za zakup zemljišta dodjelom 20 bodova subjektima s prebivalištem u JLS (Jedinice lokalne samouprave) koja dodjeljuje zemljište, diskriminira pravne osobe koje mogu imati prebivalište samo u jednom mjestu i ne mogu ga mijenjati. Dodatno, sustav bodova ne pravi razliku između proizvođača koji imaju pet zaposlenih i petsto zaposlenih. To predstavlja udar na poljoprivrednu proizvodnju, investicije, zaposlenost i opstojnost svih proizvođača, neovisno o veličini. U cilju rasta konkurentnosti poljoprivredno prerađivačke industrije, izrazito je važno povezati potrebe sveukupne industrije sa ZPZ-om i stvoriti povoljan okvir u kojem će ta industrija biti zainteresirana za razvoj poljoprivredne proizvodnje, smatra Stojić. Nelogičnim smatra da će prehrambena industrija nabavljati domaće sirovine ako su skupe zbog rastućih rizika, a što se stvara i potiče ZPZ-om. Tu su i netransparentni nameti poput visokih komunalnih naknada i doprinosa na poljoprivredne staklenike, mišljenja je.
Poljoprivredna proizvodnja je pred početak rata bila na ekvivalentnim razinama od oko 4 milijarde eura s tehnološki znatno manje usavršenim strojevima i metodama proizvodnje, dok je danas ispod 2 milijarde. Samo zbog ograničavajućih odredbi ZPZ-a proizvodnja bi mogla pasti na 1,3 milijarde eura ili na 30 posto predratnog outputa, zaključuje Stojić.
Po naslovom predavanja „Državni intervencionizam kod maloprodajnih cijena: potreba ili pokušaj iz nemoći? Primjer hrane!“, prof. Ljubo Jurčić navodi da se proizvodnja povećava kad je isplativa. Isplativost proizvodnje je rezultat ekonomske politike i ekonomskog sustava koji trebaju osigurati tu isplativost u „slobodnim“ tržišnim uvjetima. Proizvodnju nužnih strateških proizvoda koje se u dovoljnim količinama ne mogu osigurati u tržišnim uvjetima, država treba subvencionirati. Smatra da su monetarna (tečajna, kamatna i kreditna politika) uspostavljena krajem 1993. godine i Fiskalna politika, uspostavljena 2002. godine učinili mnoge proizvodnje u Hrvatskoj neisplativima, a prije svega proizvodnju hrane. Te politike su rezultirale većim troškovima proizvodnje od cijena na tržištu, odnosno uvozni proizvodi su postali jeftiniji od domaćih. Državne subvencije nisu bile dovoljne da pokriju te razlike između „tržišne“ cijene i troškova proizvodnje, zaključuje prof. Jurčić.
