Piše: Zoran Maljković
Will Gompertz jedna je od najosebujnijih i najzanimljivijih javnih osoba u Velikoj Britaniji danas. On sam zaslužio bi cijeli tekst no ovaj put namjera nam je napisati nešto o njegovoj knjizi Misli kao umjetnik koja je nedavno izašla i u nas. No o Willu ipak ukratko: likovni je kritičar, pisac i novinar. Izbačen je iz škole sa 16 godina i nikada nije završio nikakav studij. No to mu očito nije smetalo da postane urednik izdanja galerije Tate Modern ni da 12 godina vodi redakciju za umjetnost BBC-a. Tri godine bio je umjetnički direktor slavnoga Barbican Centra, da bi se skrasio, za njega neobično, kao direktor iznimno zanimljivoga maloga (kućnog) muzeja arhitekta Johna Soanea. Za to vrijeme redovno piše i za Guardian i za Times.
No ono što je značajno za Willa Gompertza njegova je ljubav prema suvremenoj umjetnosti, ponekad mi se čini da je pomalo i opsjednut njome, jer se već dugi niz godina trudi da je približi masama, pogotovo mladih ljudima, koji su svi odreda visoko obrazovani i vole umjetnost, a načini na koje je to radio različiti su.
Dok je radio u galeriji Tate Modern na neki ga je način žalostila činjenica da se tisuće posjetitelja te galerije osjećaju neugodno jer ne razumiju što zapravo gledaju i to upravo na mjestu gdje se mogu vidjeti najznačajnije umjetnine suvremene svjetske umjetnosti. Svoju je misiju započeo pomalo bizarno: na Edinbuškom Fringe festivalu izveo je stand-up komediju nazvanu Dvostruka povijest umjetnosti u kojoj je pokušao na zabavan način gledateljima približiti umjetnost dvadesetog stoljeća no brzo je shvatio da iza predstave ne ostaje ništa, a ako i ostane brzo se zaboravi pa je prionuo pisanju i 2012. objavio jednu od najboljih i najvažnijih knjiga o suvremenoj umjetnosti pisanoj popularno i prijemčivo svakomu. Učinio je to, dakako, na svoj način: informativno i duhovito, nije pretendirao na studente povijesti umjetnosti, ali na mlade (a i sve druge znatiželjne) ljude željne informacija svakako da. Knjigu je nazvao Što gledaš? 150 godina moderne umjetnosti u tren okai s njom postigao veliki uspjeh i to ne samo u Velikoj Britaniji. S obzirom da je jako dobro znao kome se i na koji način obraća počeo je s Duchampovim Pisoarom (Fountain, 1917), djelom koje šokira neuku publiku, i preko kojega je objasnio trenutak kada povijest umjetnosti ustvari postaje povijest umjetničkih ideja. A Gompertz ide u svojim tumačenjima toliko daleko, skoro do danas, pa u knjizi objašnjava i poetike umjetnika kao što su Jeff Koons, Ai Weiwei i Tracy Emin. Bavi se tu autor onim to bih i ja mogao naslikati, a svaki umjetnički period tumači preko jedne amblematske slike. Da sada ne bi dužili o ovoj značajnoj knjizi reći ćemo samo da je, na sreću, objavljena i na hrvatskom jeziku i da je unatoč medijskoj šutnji rasprodana u čak 3000 primjeraka. No zainteresirani će zacijelo pronaći put do nje.
Zato se veselimo činjenici da je i druga Gompertzova knjiga, Misli kao umjetnik ovih dana objavljena u nas. Nakon što nam se u prošloj knjizi objasnio povijest suvremene umjetnosti, ovaj put ide u teoriju, i opet na svoj način: inteligentno i zabavno.
Gompertz ovdje svjesno (zlo)upotrebljava žanr self-help literature, žanr koji je nakon dječjih knjiga najprodavaniji segment suvremenog svjetskog nakladništva i kroz 10 pravila navodi nas da i mi razmišljamo kao umjetnici ili bar kreativci. On ne pretendira zamijeniti Juliju Cameron, autoricu knjige Umjetnikov put i ne piše ‘šnelkurs’ za umjetnike jer on najbolje zna da je to nemoguće. Naravno da nakon ove knjige nitko neće postati genijalni slikar, ali Gompertzove teze mogu pomoći mnogim mladim kreativcima na početku karijere da u šumi pronađu drvo, a i onima starijima, u kreativnoj krizi. Sjetimo se samo muke glavnoga junaka filma Djelo bez autora redatelja Floriana Henckela von Donnersmarcka koji traži, nakon završetka značajnih umjetničkih škola i susreta s važnim umjetnicima, vlastiti umjetnički put, i što je još važnije stil.
Will Gompertz tako na primjerima umjetnika koje dobro poznaje (Warhol, Lichtenstein, Abramović, Michelangelo, Picasso, Duchamp…) pokazuje što im je (ili nekima od njih) slično, što je to činila većina njih i proslavila se, a neki drugi nisu. Kad bih sad ovdje napisao sve Gompertzove teze umanjio bih zadovoljstvo i značaj čitanja ove knjige pa neću to učiniti jer je jako važno da se svako poglavlje pročita pomno. Ona nisu duga (cijela knjiga je oko 230 stranica), ali ako ste zaista posvećeni ovoj temi čitanje svakog poglavlja trajat će vam dugo. Ići ćete pretraživati internet tražeći autora o kojem priča, pa sliku o kojoj govori, pa detalj sa slike o kojoj govori i čitanje će se pretvoriti u pravu avanturu. Takvim pomnijim čitanjem saznat ćete mnogo više no što sam Gompertz nudi, a to mu i je želja: da zaronite u svijet suvremene umjetnosti, opustite se, oprostite sebi jer niste dovoljno informirani i krenete u avanturu.
Možda će na Gompertzove knjige i zarežati pokoji povjesničar umjetnosti i zamjeriti mu da nije dovoljno znanstven (ali nije ni prevarant, ni krivotvoritelj, dapače izuzetno je točan u podacima i informacijama), ali to Gompertzu i nije bila namjera, on je naime učinio što je htio: zaveo je publiku na proučavanje suvremene umjetnosti, postavio joj osnove. Svoje je čitatelje dovoljno informirao i kultivirao, a neće biti malo onih koji će nakon čitanja njegovih knjiga krenuti dalje: u upoznavanje muzeja, čitanje drugih, stručnijih, knjiga, kupovanje monografija umjetnika u koje su se zaljubili upravo na Gompertzov nagovor. Zacijelo je za poznavanje i popularizaciju suvremene umjetnosti učinio više neko mnogi ‘ozbiljni’ povjesničari umjetnosti čiji je doseg isključivo unutar ‘struke’.
No kako je i život i umijeće i umjetnost tako će svaki inteligentniji čitatelj iz ove knjige izvući autorove mudrosti koje će mu pomoći u svakodnevnim smicalicama koje mu život donosi bio on umjetnik, mesar ili ekonomist. Iako je autor možda poželio parodirati žanr self-helpa ova knjiga koja ipak, uza sve važne podatke o umjetnicima, umjetničkim pokretima i idejama te svemu što im je zajedničko ipak ima odliku dobrog priručnika za samopomoć: mijenja pogled ne samo na suvremenu umjetnost već i na nas same i ljude oko nas. Ne morate biti kreativac da bi profitirali od ove knjige, trebate biti samo dovoljno znatiželjni da krenete na put u nepoznato, a poslije više nećete poželjeti nazad.
