Piše: Mate Kovačević
Osloncem na duhovne vrijednosti kardinala Stepinca te nabavom potrebne opreme, poticanjem razvoja vlastite vojne industrije na obrambenom polju i zastupanjem nacionalnih probitaka u vanjskoj politici, a u čemu bi zajedno trebali sudjelovati i vlast i oporba, Hrvatska bi sigurnije mogla dočekati tektonske promjene koje se ocrtavaju na europskom obzorju.
Sve se uskomešalo! Dugotrajna vatra što je ključala ispod površine počela je zapljuskivati do danas uspavani, a još uvijek iznenađeni svijet.
Ponovni izbor Donalda Trumpa za američkoga predsjednika i početak provedbe njegove ranije najavljene politike po svemu sudeći urušava važeći svjetski poredak, u kojem se zapadni svijet još do jučer osjećao predvodnikom uljudbe.
Kraj je to ekstremno liberalnoga poretka za kojeg su neki politički filozofi, nakon rušenja Berlinskoga zida, predviđali da će na početku kraja povijesti, a to je bilo odmah i sad, zaploviti u vječnost.
No vječnost, ma koliko se pojedinci pa čak i dijelovi ljudske populacije tomu opirali, pripada samo Bogu, što se i ovaj put pokazalo vrlo razvidnim.
Poljuljane su dvostoljetne geopolitičke paradigme
Naravno, nitko ne zna kako će završiti Trumpova politika. Razuman promatrač ne može poreći kako je ona samo u trajanju od mjesec dana potaknula široke ideološke prijepore, dovela u pitanje dojučerašnji svjetonazorni sustav i vjerovanja u liberalne dogme.
Sudeći po mnogim učincima tom su politikom poljuljane i dvostoljetne geopolitičke paradigme nastale u zapadnim, ponajprije u anglosaksonskim središtima moći, a žrtvom tih geopolitičkih previranja postala je Ukrajina, koja se po temeljnim međunarodnim pravilima već tri godine brani od ruske vojne agresije.
Drugom su žrtvom tih velikih potresa postali američko-europski odnosi, a unutar zapadnoga uljudbeno-političkoga kruga stradali su i europsko-izraelski jer su Bruxelles, a i neke europske vlade, ponajprije one lijevoga smjera, stale na stranu arapske manjine u Izraelu, ponajprije u pojasu Gaze, kojom su upravljali militanti terorističke skupine Hesbollaha odgovorni za terorističke napade na Izrael.
Iz narušavanja američko-europskih i europsko-izraelskih odnosa, nije se nažalost uspjela izdvojit ni hrvatska politika jer je poduprla rad Međunarodnoga kaznenoga suda (ICC) nakon što je Trump uveo sankcije dužnosnicima toga suda zbog podizanja optužnice protiv izraelskoga premijera Benjamina Netanyahua, koji je krenuo u rat protiv Hesbollaha.
Zbog silnica koje će nestajati, kao i onih koje će nastajati, rađanje novoga poretka znatnim će dijelom pratiti određena nestabilnost na rubovima ili pak doticajima interesnih područja sila koje će tvoriti novi poredak.
Osim toga, jednom prepuštena sama sebi EU će se morat ustrojiti konsenzusom država članica, nametanjem većinske volje ali i nametanjem volje velikih europskih sila. Taj europski proces, premda autonoman, ne bi ostao bez utjecaja silnica koje stvaraju novi poredak. Zato se s pravom mogu očekivati i određene nestabilnosti na granicama između država članica EU.
Moguća nestabilnost između država Zapadnoga Balkana
Još prije toga moguća je nestabilnost između država Zapadnoga Balkana, a ponajprije Srbije i s njom graničnih država.
Razborita, mudra i odmjerena hrvatska politika trebala bi se oslanjati na zasade kardinala Alojzija Stepinca koje je nedavno na Stepinčevo u Krašiću istaknuo krčki biskup mons. Ivica Petanjak podsjetivši na glasovitu kardinalovu rečenicu: “Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda”.
Stepinčevo je rodoljublje snažno proisticalo iz njegove vjere pa će on i kad jednom bude proglašen svetim i dalje biti osporavan od svih onih koji ne podnose Hrvate jer je on neodvojiv od Hrvata i Hrvati od njega, poručio je krčki biskup.
Hrvatska politika treba povesti računa o odnošajima sa SAD-om
Uz već spomenutu stepinčevsku svijest, hrvatska politika, bez obzira tko ju predstavljao i vodio, treba ozbiljno poraditi na dva vanjskopolitička pitanja.
Ponajprije treba ozbiljno povesti računa o odnosima sa Sjedinjenim Državama, a u to područje, bez obzira na prolazne administracije, spada i održavanje strateškoga partnerstva sa SAD-om.
Hrvatska politika, kada je riječ o bliskoistočnim destinacijama, trebala bi poraditi i na tomu da europsko stajalište o pravu arapskoga stanovništva u Izraelu na samoupravu sadržava i dodatak da se to može ostvariti samo “uz suglasnost Izraelske vlade”.
Ubrzati uvođenje obveznog vojnog roka, obnoviti projekt s Izraelom u Ozlju
Na unutar političkom polju treba ubrzati uvođenje obvezatnoga služenja vojnog roka te krenuti u ozbiljno oživljavanje hrvatske vojne industrije i nabave za obranu potrebne opreme.
Između ostaloga treba obnoviti i staviti za potrebe obrane vojno uzletište na Udbini, obnovit zamrznuti projekt s izraelskom vladom – izgradnju tvornice strjeljiva u Ozlju.
U vlastitoj izgradnji ili nabavi proširiti znatno projekt bespilotnih letjelica te žurno dovršiti projekt srednje i visoke protuzračne obrane. Za mornaričke potrebe što prije naručiti ili kupiti suvremenu korvetu.
Tek nabavom potrebne opreme, poticanjem razvoja vlastite vojne industrije na obrambenom polju te zastupanjem nacionalnih probitaka u vanjskoj politici, a u čemu bi zajedno trebali sudjelovati i vlast i oporba Hrvatska bi sigurnije mogla dočekati tektonske promjene koje se ocrtavaju na europskom obzorju.
