Piše: sšh
Uz Međunarodni dan materinskoga jezika koji se od 2000. godine obilježava 21. veljače, svoj osvrt pod naslovom „ Što nam znači materinski jezik?“ za Misao.hr obrazložio je predsjednik Vijeća za hrvatski jezik, jezikoslovac, redoviti profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Marko Tadić, upitavši što će se dogoditi ako računala naučimo prirodnom jeziku?
„Od kad se začnemo i počnemo rasti u utrobama svojih majki, polako nam se razvijaju i specijaliziraju pojedina tkiva. Tako se u 20. tjednu trudnoće razvije Cortijev organ tj. onaj dio pužnice u unutarnjem uhu koji je zadužen za slušanje i od tada beba čuje tri prva zvuka u svom životu: otkucaje majčina srca, zajednički optok krvi i majčin govor. Štoviše, majčin govor na materinskom jeziku čuje u mediju koji znatno bolje vodi zvuk od zraka, a to je plodna voda. Dakle, od samih početaka slušanja izloženi smo upravo materinskom jeziku i on nam postaje okvir ne samo za komunikaciju ponajprije s našim bližnjima, nego i za poimanje svijeta oko nas, daje nam inventar kategorija za segmentiranje toga kontinuuma i sredstvo za što preciznije mišljenje. U toliko se načelno može tvrditi kako jezik, koji smo upili kroz majku, predstavlja onaj sloj koji stoji između nas i našega svijeta, koji nam posreduje svijet i dopušta da se u tom svijetu i sami izrazimo. I to je njegov temeljni značaj. Zanimljivo je kako se u svim jezicima taj naš prvi jezik zove materinski jezik (mislim kako se samo u poljskome on zove očinski, ali to je zacijelo iznimka koja potvrđuje pravilo)“, navodi prof. Tadić.
Što će se dogoditi ako računala naučimo prirodnom jeziku?
Osvrnuvši se na „umjetnu inteligenciju“, prof. Tadić se pita „što će se dogoditi ako računala naučimo prirodnom jeziku?“
„Od pojave ChatGPT-ja u studenome 2022., kad su se tzv. “veliki jezični modeli” (VJM-i) predstavili općoj publici, nerijetko pod preširokim nazivom “umjetna inteligencija” (UI), svjedočimo situacijama u kojima izgleda kako su računala ovladala uporabom prirodnoga jezika i to na maestralan način. Brzo, jednostavno, precizno ih se može navesti da proizvedu točno određene vrste tekstova u željenim količinama i stilovima na zahtijevane teme, a koje je tekstove teško razlikovati od sličnih tekstova koje bi napisali ljudi“, ističe prof. Tadić i pita se „ne dovodimo li se mi, ljudi, homo sapiens kao vrsta, u situaciju u kojoj potiremo jednu od naših temeljnih osobina, našu differentia specifica koja nas razlikuje od ostalih vrsta na ovoj Zemlji, a to je sposobnost uporabe prirodnih jezika? Ne poništavamo li jedan od svojih condicio humana? Što će nama ostati od jezika ako računala naučimo suvereno vladati prirodnim jezicima?“
„Ne činimo li time korak dalje u transhumanističkom smjeru gdje odčovječujemo prirodni jezik, a susljedno i sebe same? Ili u konačnici, koji će jezik računalo, koje je naučilo prirodne jezike, nazivati materinskim“, završava svoj osvrt o materinskom jeziku prof. Marko Tadić.
UNESCO-ov dokument 16/C iz 1970. godine kaže „materinski jezik označuje put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti“.
