Piše: sšh
Europa nije uključena u pregovore o Ukrajini i mnogi na starom kontinentu su zbog toga iznenađeni i uvrijeđeni. Međutim, Europa nema vremena niti koristi od takve svađe s Amerikom. Ionako će, nakon besplodnog lamentiranja i serije izvanrednih summita u različitim formatima, prihvatiti prekid vatre ako ga Amerikanci i Rusi doista uspiju dogovoriti, ocijenio je za Misao.hr hrvatski eurozastupnik, bivši ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier.
Nema sumnje da je Trump mogao sve izvesti ljepšim manirima i pridržavajući se ustaljenih diplomatskih uzusa. Ali onda ne bi bio Trump, novi šerif u gradu. Međutim, i prijašnji šerifi su donosili odluke o ratu i miru bez konzultacija s europskim saveznicima. Ili smo zaboravili kako je Biden odlučio povlačenje NATO-a iz Afganistana?
Suština priče je da se od kraja Drugog svjetskog rata bitne odluke o međunarodnoj sigurnosti donose izvan Europe. Na Jalti su velesile podijelile interesne sfere i tijekom Hladnog rata su o miru i ratu u Europi odlučivali SAD i Sovjetski savez.
Kao što je lucidno primijetio Churchill, spustila se tada željezna zavjesa s Baltika do Jadrana. Ona je 1948. postala poroznija u svom jadranskom dijelu, a nakon pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a otvorila se mogućnost za novu sigurnosnu arhitekturu. Luksemburški ministar vanjskih poslova Jacques Poos je pomislio da je ponovno došlo vrijeme Europe, ali su ratovi Srbije protiv Slovenije, Hrvatske, BiH i Kosova potvrdili da su Amerikanci bili jedini koji su mogli osigurati mir i stabilnost. Makar to bilo nesavršenim sporazumima poput Daytona.
Bilo je također neuspješnih pokušaja integracije Rusije u novi euroatlantski prostor
Bilo je također neuspješnih pokušaja integracije Rusije u novi euroatlantski prostor. Ipak, bivši šef KGB-a i ruske vlade Jevgenij Primakov se još davne 1999., za vrijeme NATO-ovih zračnih napada na srpske snage, vratio na tradicionalne postavke definiranja Rusije nasuprot Zapadu. Putin je samo nastavio i radikalizirao tu političku doktrinu pa se danas sfere utjecaja redefiniraju crtom od Baltika do Crnog mora.
Kakva je onda uloga Europske unije?
Kakva je onda uloga Europske unije? U prvom redu ona mora prihvatiti sebe i svoju pravu narav. Europska unija nije država niti pravi geopolitički subjekt; ona je prvenstveno politički i pravni poredak kojim se osigurava da Europljani ne krenu u bratoubilačke ratove kao što su to učinili u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Europska unija nije izvorno osmišljena za voditi ratove, posebno ne s velikim silama. EU je mirovni projekt temeljen na funkcionalističkoj teoriji prebacivanja dijela državnih ovlasti na nadnacionalna tijela i Maritainovoj filozofiji kršćanskog humanizma po kojoj je dignitet ljudske osobe iznad suverenih ovlasti nacionalne države.
Zatim bi EU morala bolje razumjeti svijet u kojemu se nalazi. To je svijet determiniran procesom deglobalizacije i sigurnosne kompeticije između SAD i Kine. U ubrzanoj dinamici stvaranja novog međunarodnog poretka, bivša carstva poput Rusije, Turske ili Brazila teže ka uspostavi svojih interesnih sfera, ali jedino Amerika i Kina vode globalnu konkurenciju na svim poljima, od tehnološkog do ideološkog, od svemira do dubine mora.
Upravo zbog te konkurencije će SAD od svojih saveznika u Europi i na Bliskom istoku tražiti da preuzmu veću odgovornost za regionalnu sigurnost, kako bi svoje resurse mogao usmjeriti na utrku s Kinom. Pritom nam ne bi trebala biti strana pomisao da pokuša Rusiju udaljiti od Kine, kao što su svojedobno Nixon i Kissigner udaljili Peking od Sovjetskog saveza.
Zahtjevi prema Europi da više brine o vlastitoj obrani nisu novi i nisu počeli s Trumpom
Zahtjevi prema Europi da više brine o vlastitoj obrani nisu novi i nisu počeli s Trumpom, iako ih on oblikuje u dosad neviđeno brutalnoj i ponižavajućoj formi. No, Trump je u ovome ipak unio novi element, a to je spremnost da odustane od sigurnosne zaštite Europe ukoliko ona ne ispuni njegove zahtjeve. To bi doduše bila lose-lose situacija u kojoj bi Europa ostala na vjetrometini, a Amerika izgubila ključnog saveznika u utrci s Kinom. Zato neki Trumpovi suradnici transatlantske orijentacije, poput Rubija ili Waltza, pokušavaju relativizirati izjave njihovog šefa i umiriti europske saveznike. Dakako, bez pretjeranog uspjeha dosad.
U takvoj situaciji Europa više nema izbora već mora uložiti više u obranu. S obzirom da EU nije koncipirana kao geopolitički čimbenik, to je prvenstveno zadaća nacionalnih država. Ali EU može i mora u ovoj situaciji fleksibilnije i pragmatičnije tumačiti svoja pravila kako bi zajedničkim sredstvima i naporima, možda i zajedničkim zaduženjima, podržala države članice u obnovi i razvoju vojno-industrijskih kapaciteta.
EU ne može zamijeniti američku ulogu u NATO-u, ali svojim državama može olakšati financiranje vojne industrije
To je ono što EU može realno učiniti u ovakvim okolnostima. Ona ne može zamijeniti američku ulogu u NATO-u. Bilo kakva očekivanja u tom smjeru će nužno završiti frustrirajućem neuspjehom. No, EU može biti uspješna u tome da svojim nacionalnim državama olakša financiranje vojne industrije, koordinaciju obrambene politike i usuglašavanje stajališta i djelovanja na međunarodnom planu. U mjeri u kojoj se usmjeri na ovakve realne ciljeve, EU će biti učinkovitija u postizanju strateškog cilja zbog kojeg je stvorena, a to je upravo mir na starom kontinentu, zaključuje u svojoj analizi za Misao.hr Davo
