Piše: Smiljana Škugor Hrnčević
Vijest koja je ovih dana preplavila društvene mreže, a prenijeli su je i neki mediji u originalnom video obliku u kojem se vidi kako veleposlanica Republike Srbije u Hrvatskoj Jelena Milić na javnoj tribini urla i svađa se sa svojim neistomišljenicima potiče na razmišljanje o diplomaciji i diplomatskoj profesiji koja je u ovom slučaju potpuno izostala.
Da je gospođa veleposlanica Milić pročitala knjigu Svjetlana Berkovića „Diplomacija i diplomatska profesija”, izdanu u Hrvatskoj 2006., koja je temeljni udžbenik na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH i na fakultetima, „povukla bi ručnu kočnicu“ ma koliko bila iznervirana istupima svojih neistomišljenika. Naime, ta knjiga sadrži glavne modalitete i aspekte diplomatske suradnje i međunarodnih odnosa s naglaskom na stjecanje znanja o diplomatskom komuniciranju, pregovaranju, organiziranju i djelovanju kao i o pravilima postupanja i ponašanja.
No, očigledno veleposlanica Milić nije pročitala tu, a vjerojatno niti neku knjigu o diplomatskoj profesiji iz svoje države, a tom u prilog govori ovaj zadnji, ali i onaj nedavni istup s božićnog domjenka Srpskog narodnog vijeća (SNV). Tada je uvrijeđena domjenak napustila zbog izostanka reakcije domaćina (Milorada Pupovca) na pismo laureata SNV-ove nagrade u kojem je uz ostalo naveo „da se nada da će mladi u Srbiji i nas naučiti kako se leti“, aludirajući time na studenske blokade u Srbiji koje Pupovac nije osudio.
Veleposlanica Milić izgleda ima „kratki fitilj“, neki bi ocijenili da se silno dodvorava šefu, tj. Aleksandru Vučiću, pa je tako na tribini „Privrednik“ (Srpsko privredno društvo), pod nazivom „Thompson uber alles“, otišla korak dalje. Odlučila je na njoj ostati i sasuti drvlje i kamenje na Republiku Hrvatsku ustvrdivši da je „Srbija daleko naprednija od Hrvatske u suočavanju s prošlošću“.
Stihove iz Thompsonove pjesme koja je postala neslužbena himna srebrnih hrvatskih rukometaša s kojima ih je i dočekao na Trgu bana Jelačića “Ako ne znaš šta je bilo” u kojem se spominju “Gospa Hercegovska i Mostar”, ocijenila je „slavljenjem udruženog zločinačkog pothvata u BiH“. Tom retorikom, po čitalačkoj higijeni, nije se makla od primjerice izjava Vojislava Šešelja „o zločinačkom projektu veštačke hrvatske nacije“.
Na te njezine tvrdnje reagirali su gosti na tribini neovisni zastupnik Nino Raspudić, povjesničar Hrvoje Klasić, dok je voditelj Saša Kosanović jedva održavao tribinu pod nekakvim redom.
Raspudić joj je odgovorio da je RH (za vrijeme srpske agresije na BiH) primila i zbrinula 400.000 bošnjačkih izbjeglica te joj je preporučio da posluša Thompsonovu ljubavnu pjesmu “Samo je ljubav tajna dvaju svjetova”. Hrvoje Klasić joj je odgovorio tvrdnjom „da je suočavanje s prošlošću u Srbiji katastrofalno“.
Na tribini je gostovao i Zoran Pusić, poznat po zahtjevu premijeru Andreju Plenkoviću da ne dozvoli nastup Thompsona na dočeku rukometaša, ustvrdivši da je “neposredan povod za pisanje pisma bilo to što je večer prije toga šetajući čuo grupu djece od 13-14 godina koji pjevaju ‘Drinu ćemo pregaziti, a Srbiju zapaliti’”. Zaključio je kako se “kod Thompsona ne radi o glazbenom ukusu ili muzičkoj želji nego o političkoj poruci prije svega. Još više o vrijednosnim stavovima”.
Na video uratku s tribine ne vidi se, ali je za pretpostaviti da je i njemu Raspudić nakon službenoga dijela tribine, uz prigodnu čašicu razgovora, prijateljski preporučio da posluša Thompsonovu pjesmu „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“.
Tko će srpskoj veleposlanici Milić preporučiti da pročita knjigu Svjetlana Berkovića „Diplomacija i diplomatska profesija?”
