Piše: sšh
Vrhbosanska nadbiskupija, čije je službeno ime Vrhbosanska ili Sarajevska (Vrbosnensis seu Seraiensis), uputila je 17. veljače priopćenje u kojem moralnom obvezom ističe oglasiti se u povodu najave da bi Gradsko vijeće Grada Sarajeva 1. veljače 1462. proglasilo danom osnivanja Grada navodeći da „kamen pamti, a dokumenti jednako bilježe, te da se sve drugo protivi istini, ili jednostavno rečeno: Contra artefacta et documenta non sunt argumenta”!
Ta reakcija Vrhbosanske nadbiskupije potaknuta je pismom 130 građana Sarajeva koji od sarajevskog Gradskog vijeća traže da se 1. veljače proglasi Danom osnivanja Sarajeva kada je Isa-beg Ishaković 1462. godine legalizirao vakufnamu kojom je, kako navode, formalizirao osnivanje urbane jezgre budućeg Sarajeva. Među potpisnicima su povjesničari, povjesničari umjetnosti, arheolozi, muzeolozi i članovi akademske zajednice te javni i kulturni radnici.
Povijesni artefakti o postojanju katedrale sv. Petra iz 1238.
Vrhbosanska nadbiskupija u priopćenju navodi povijesne datume, pisma i druge artefakte kojima se opisuju događaji po kojima je „posvema jasno da su ondašnji osvajači zauzeli naselje (grad) Vrhbosnu (civitas Vrhbosna), koje je pod tim imenom na mjestu Sarajeva postojalo stoljećima prije toga, a na to podsjeća i stara katedrala sv. Petra u Vrhbosni zasnovana 1238. godine. Tom u prilog navode i nalaz pet kapitela u neposrednom prostoru bivše Skenderpašine tekije što indicira na postojanje nekoga sakralnog objekta u predturskom vremenu na tome mjestu. Budući da se Skenderija nalazi u podnožju Debeloga Brda, na lijevoj obali Miljacke nasuprot srednjovjekovnoj Vrhbosni, moguće je na taj prostor locirati katedralu sv. Petra, koju povelja kralja Bele IV. iz 1244. godine stavlja „in supra Vrhbozna Burdo = na Brdu povrh Vrhbosne“, stoji u priopćenju u kojem se navodi i niz pisama pape Grgur IX. O gradnji katedrale u razdoblju 1238.-1239.
Tu je katedralu sagradio biskup Ponza, a uz nju i kaptol. Time je naselje na mjestu današnjeg Sarajeva tri stoljeća prije osmanlijske okupacije dobilo ime Vrhbosanje.
Ni Vrhbosna nije početak Grada, jer područje Sarajeva poznaje naselja u kontinuitetu od antičkih vremena
U priopćenju se također navodi da ni Vrhbosna nije početak Grada, jer područje Sarajeva poznaje naselja u kontinuitetu od antičkih vremena. O tomu svjedoče brojna arheološka nalazišta. U tom nizu je i Vrhbosna. A kad je nastala, samo dragi Bog zna. No morala je biti neka vrsta organiziranoga naselja jer je Katolička Crkva, prema prastarim pravilima, samo u takvima osnivala biskupije i gradila katedrale, zaključuje se u priopćenju Vrhbosanske nadbiskupije koje se u cijelosti može pročitati na poveznici Priopćenje za javnost o nadnevku osnivanja Grada Sarajeva.
Na području današnjeg Sarajeva ljudske skupine egzistiraju od neolita
Još od neolita na području današnjeg Sarajeva egzistiraju organizirane ljudske skupine. O tomu svjedoče brojna arheološka nalazišta, među kojima treba istaknuti neolitsko naselje Butmir i fortifikacijski objekt Debelo brdo na obroncima Trebevića.
U rimskom i poslije rimskom vremenu pripadale su biskupiji Bistua Nova. Biskupija je velike površine i nalazimo ju u vrelima s crkvenih sabora u Splitu 530. i 532. godine.
Goti, Avari i Slaveni doseljavaju se u ove krajeve u 6. stoljeću. Hrvati i Srbi doselili su se u 7. stoljeću. Hrvati su napravili svoju državu od Drave i Drine do Jadrana, a Srbi na području Raške. Na istoku Hrvatske formirala se oblast Bosne. Konstantin Porfirogenet 950. u zapisu „ O upravljanju carstvom“ navodi dva grada u Bosni Kateru i Desnek. Katera se tiče Sarajeva odnosno Stupa, na čijem je teritoriju Katera, današnji Kotorac, iznad kojega je gradina na brdu Gracu. Bosnom tog vremena u kojoj je današnje Sarajevo vladao je ban, kako je običaj isključivo kod Hrvata. Sarajevo je tad zvalo Vrhbosanjem ili Vrhbosnom i pripadalo je političkoj župi Vrhbosni.
Prekretnicu u razvitku grada označuje osmansko zauzimanje istočne i Središnje Bosne u 15. stoljeću. Isa-beg Ishaković osniva osmanski grad Saraj na području srednjovjekovne Vrhbosne i manjih sela u okolici. Gradi vjerske i svjetovne objekte, prvu džamiju, upravnu rezidenciju, most i drugo.
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, Sarajevo ima oko 275 tisuća stanovnika. Najveća etnička skupina su Bošnjaci koji je oko 230 tisuća, a slijede ih Srbi s oko 35 tisuća dok je Hrvata tada bilo oko 23 tisuće.
