Piše:remium knjigazmm
Prostor dječje književnosti u svakoj nacionalnoj kulturi neizmjerno je važan. O tome kakav je ovise svi ostali prostori u koje ulaze mladi ljudi ovisno o tome kako su i na kojoj literaturi stasali i kojem će smjeru krenuti.
I dok je nakladnički segment u Hrvatskoj jako dobro razvijen i računa na djecu i roditelje kao kupce, medijski prostor ne shvaća dječju književnost kao nešto i važno i temeljno već se više bavi piscima za odrasle u potpunosti ne shvaćajući da su njihovu publiku, unovačili pisci za djecu.
Unatoč poduzetnosti kod nakladnika dječjih knjiga (uz časne iznimke) često se može vidjeti bezidejnost ili dugoročno ponavljanje nekih naizgled uspješnih obrazaca pa je svaka nova ideja dobro došla. No, vijest o tomu teško će doći do medija. Evo jedne zanimljive priče i dobrog primjera.
Slikovnice zahtjevnijeg umjetničkog izričaja, ali i popularnog sadržaja
Naime, među boljim poznavateljima dječje književnosti, kao velika vijest i pravo iznenađenje bilo je pojavljivanje nove nakladničke kuće iz Zaprešića nazvane Lulu premium knjiga i to na Interliberu 2023. godine. Naime, tada se mogao vidjeti odličan izbor knjiga za sve dječje uzraste i to kako edukativnih tako i umjetničkih. Ono što se na prvi pogled činilo rizičnim jest to da nakladnik nije posegnuo za jeftinim kič slikovnicama koje su u toj vrsti nakladništva najčešće siguran izvor zarade, već se opredijelio za slikovnice zahtjevnijeg umjetničkog izričaja, ali popularnog sadržaja pa su gotovo svi njihovi naslovi naišli na veliko oduševljenje čitatelja i ali stroge knjižničarske struke.
No ono što se nama čini najvažnijim jest to da se nakladnik odlučio na ‘korak naprijed’ i novac zarađen na uspješnoj prodaji četrdesetak atraktivnih stranih (prevedenih) slikovnica uložiti i u razvoj segmenta domaće dječje književnosti i to na način da promišljenim izborom tema, autora i ilustratora pokrene, nadamo se, ozbiljan nakladnički niz koji će otvarati nove puteve, provocirati dosad neobrađenim temama važnim za dječji razvoj i, što je najvažnije, otvoriti još jedan kanal za afirmaciju domaćih autora. Ovdje treba svakako dodati da ovaj nakladnik (djelomično i zato što je novi) za pokretanje ovako ambicioznog projekta nije dobio nikakve potpore nadležnih institucija i da se sve svodi na dobru volju (i tekući račun) samoga vlasnika.
Prve priče napisali Julijana Matanović, Sanja Pilić, Vjekoslava Huljić
No pozabavimo se njihovim prvim domaćim knjigama. Nakladnik se odlučio naručiti priče od vodećih i omiljenih dječjih pisaca i spojiti ih (ovisno o vrsti priča) s nekim od najboljih domaćih ilustratora. Odlučio se usto i na rizik. Naime jednu priliku dao je Julijani Matanović koja dosad nije pisala za najmlađe, ali jest za tinejdžere, a drugu mladoj i sve uspješnijoj ilustratorici Ani Despot koja vrijednim radom još traži svoje pravo mjesto u svijetu ilustracije. Prve tri knjige pokazuju da se rizik isplatio.
Volim školu! naslov je prve knjige koja je nastala narudžbom teksta od danas najpopularnije autorice za djecu i mlade, Sanje Pilić, s jasnom namjerom da se djeci objasni zašto uopće idu u školu, koje su prednosti škole, ali i mane (koje su mane samo naizgled) i kako ih iskoristiti u vlastitu korist. Svojim duhovitim i prepoznatljivim stilom Sanja Pilić objašnjava djeci ono što školski sustav često izbjegava, a to je tema isticanja važnosti učenja i znanja, a osim toga upućuje djecu gdje se to znanje može koristiti i kako doprinosi dječjoj dobrobiti.
Ilustracije Ane Despot duhovite su i zabavne, prikazuju dječji svijet onakvim kakav on zapravo i jest, osjeti se i utjecaj stripa, prepune su detalja koje će mali čitatelj tek otkrivati svakim ponovnim čitanjem.
Druga knjiga jest slikovnica autorice Vjekoslave Huljić koja se dosad uspješno bavila uglavnom temama namijenjenim tinejdžerima (i bila nagrađivana) i koja je napisala tekst Upomoć! Mene je strah! prilagođen najmlađima. Iako je tržište puno slikovnica o strahu Vjekoslava Huljić inteligentno je okrenula priču i svome liku, uplašenom dječaku, dala ulogu straha. Tako dijete upoznaje strah druge strane, saznaje čega se strah boji, koje su mu slabe točke i kako strah zapravo nije nikakav nepobjedivi neprijatelj već da ga se možemo riješiti lako, brzo i jednostavno.
Ilustracije je napravio, sada već možemo reći hrvatski ilustrator venecuelanskog podrijetla, Patricio Alejandro Aguero Marino prateći pažljivo autoričin tekst i inteligentno vodeći slikovnicu iza tamnih boja koje simboliziraju strah prema vedrim i veselijim koje donose konačno oslobođenje i vjeru u život bez straha.
Treća i potpuno drugačija jest Priča o Vladi Julijane Matanović, priča koju bez pretjerivanja možemo nazvati hrvatskom inačicom Djevojčice sa šibicama no ne toliko traumatičnom jer u njoj nitko, osim naših zabluda, ne umire. Priča je samo uvjetno dječja, jer djevojčica je naslovni lik i ona donosi priču o jednom razočarenju koje treba shvatiti samo kao prepreku na koju ćemo često u životu nailaziti, ali koja nas ne smije obeshrabriti, već upravo suprotno, potaknuti da i dalje ustrajemo u smišljanju i realizaciji dobrih djela svima oko sebe. Iako je priča naizgled božićna ona za razliku od sličnih priča koje se povode za američkim modelom ‘heartwarming’ postaje upravo suprotno ‘heartbreaking’, dakle lomi nam srce da bi ga ponovno išli sastavljati na svoju dobrobit, osobni rast te sreću ljudi oko nas.
Nakladnik je angažirao vrsne ilustratore
Nakladnik je u ilustratorici Marseli Hajdinjak prepoznao upravo ono što je Julijana Matanović u pisanju i spojio ih u ovoj nesvakidašnjoj slikovnici. Nježnih, pastelnih boja, klasičnih ilustracija zime i snijega, ali i obiteljskog okruženja i odnosa, ova slikovnica svakako je više od obične slikovnice, ona može poslužiti za obiteljsko čitanje i razgovor o važnim životnim temama, ali i oni koji još ne znaju čitati mogu uživati u slušanju priče i uživanju u nesvakidašnje lijepim ilustracijama koje će zasigurno pokrenuti dječju mašto i postaviti brojna pitanja. Na treba ni dodavati da je ova slikovnica također prigodan dar i odraslima koji se oporavljaju od nekoga životnog razočarenja.
Uza sve pohvale mladom, ali inventivnom nakladniku i njegovu glavnom uredniku Jakovu Lovriću na otvaranju prostora suvremenim hrvatskim piscima i ilustratorima sa zanimanjem očekujemo nove naslove kojima neće biti lako preskočiti ovako visoko postavljenu letvicu. No pomnijim pogledom na njihov nakladnički program nekako ne sumnjamo u njih.
