Za razliku od većine njegovih dosadašnjih nastupa, ovaj govor Zorana Milanovića je državnički govor zbog načina na koji polemizira s oponentima, te je ujedno i otvoreni poziv premijeru da napokon prestane ignorirati Ustav te da zajedno s Predsjednikom, a na temelju jasno izražene volje građana, počne sukreirati i provoditi vanjsku politiku Republike Hrvatske, zaključio jeu svom osvrtu za Misao.hr politički analitičar, dugogodišnji hrvatski diplomat Božo Kovačević, ipak ocijenivši da izostanak izravnih referenci na EU i NATO smatra najvećim nedostatkom tog govora.
Govor je ponajprije dobar stoga što, premda je polemičan, Predsjednik njime nikog nije uvrijedio ni neodmjerenom riječju ni načinom govora koji oponenta tretira kao manje vrijednog, smiješnog i nevažnog. Time se ovaj govor znatno razlikuje od velike većine njegovih javnih nastupa tijekom proteklog mandata. Govorio je tako da ga svi mogu razumjeti, ali i tako da se osjeti da on razumije druge pa, dakle, i one s kojima se ne slaže i s kojima je često razmjenjivao niske verbalne udarce. Smatram to dobrodošlom promjenom u njegovom načinu komuniciranja. Nadam se da će njegovi predsjednički nastupi ubuduće slijediti taj retorički i stilski obrazac. Dakako, pretpostavljam da je ton i karakter govora posljedica Milanovićevog svjesnog opredjeljenja da tako bude, a ne samo rezultat uspješnog nagovaranja njegovih savjetnika da ne kvari svečani ugođaj inauguracije.
Predsjednikov naglasak na miru i sigurnosti građana kao osnovnoj zadaći države popraćen je spominjanjem općepoznatih činjenica o ubrzanom raslojavanju hrvatskog društva i moralnoj obvezi vlasti da slabiji i nezaštićeni ne postanu još više egzistencijalno ugroženi. Građani Vladu smatraju odgovornom za neravnomjernu i nepravednu raspodjelu društvenog bogatstva. Oni isto tako misle da bi naše pravosuđe trebalo biti neovisno i samo procesuirati korupciju i druge oblike nezakonitog ponašanja, a ne čekati da to učine europske institucije. Predsjednik je potvrdio ono što građani misle, ali je pritom neizravno iskazao spremnost da pomogne u prevladavanju problema. Nije otvoreno napao Vladu i premijera nego je, u skladu sa svojim ustavnim ovlastima, pozvao da državne institucije usklađeno rade na postizanju mira i sigurnosti svih građana. To je prava predsjednička gesta, smatra Kovačević.
Mora se primijetiti da nijedanput nije spomenuo EU i NATO
Važno je, dodao je i Milanovićevo inzistiranje na nacionalnoj samosvijesti i zdravorazumskoj pretpostavci da su drugim državama – pa i onim savezničkim – njihovi interesi važniji od naših kao što su nama naši interesi važniji od njihovih. Ne dovodeći u pitanje savezništva unutar kojih djelujemo Predsjednik je pozvao na to da, zatreba li, budemo spremni sami braniti svoje interese ako se dogodi da saveznici ne budu spremni pomoći u tome. I time je Predsjednik pokazao da uvažava uobičajeni način razmišljanja većine građana. Dakako, mora se primijetiti da nijedanput nije spomenuo EU i NATO. Zbog toga što nije dodao nekoliko rečenica o tome kako se Hrvatska treba angažirati u okviru tih organizacija, može se steći dojam o zanemarivanju važnosti članstva Hrvatske u EU i u NATO savezu. Budući da članstvo u EU i NATO savezu uvjetuje način ostvarivanja izvornih ustavnih obveza Predsjednika Republike na području vanjske politike, sigurnosti i obrane, Milanović je trebao nešto reći i o tome i, nadam se, otkloniti sumnju u daljnju predanost vrijednostima u ime kojih smo se tim organizacijama pridružili. Izostanak izravnih referenci na EU i NATO smatram najvećim nedostatkom tog govora, kaže Kovačević.
Plenković je u odnosu prema Rusiji bio veći Amerikanac od Bidena
Milanović je upozorio da smo usred promjena na globalnoj razini i da se još ne zna što će se sve dogoditi. Konstatirao je nastajanje nove paradigme međunarodnih odnosa. Razumno je ukazao na to da u igrama koje vode veliki igrači ne trebamo bez rezerve prihvaćati ono što nam nude i na što nas pozivaju jer se, ako pritom nemamo jasno definirane vlastite interese i ako nismo sposobni braniti ih, možemo naći u situaciji u kojoj upravo jesmo: Plenković je u odnosu prema Rusiji bio veći Amerikanac od Bidena, a sad se američka politika u potpunosti promijenila pa ništa od onog što je bilo svetinja do jučer danas više ne vrijedi. Pokazalo se da je i tako često ponavljana formulacija o važnosti činjenice da sjedimo za stolom za kojim se donose odluke ipak samo floskula. Naime, u Parizu su se sastali lideri najvažnijih članica EU s predsjednicom Europske komisije, predsjednikom Europskog vijeća i glavnim tajnikom NATO-a te britanskim premijerom da bi donijeli ključne odluke. Plenkovića ondje nije bilo. Kao što ga nema među europskim liderima s kojima će posebni američki izaslanik za Ukrajinu bistriti politiku prema toj nesretnoj zemlji. Milanovićev govor je onakav kakav treba biti predsjednički govor: da djeluje smirujuće, ohrabrujuće, razborito i prosvjetiteljski te tako da poziva na zajedništvo. Utoliko je bio dobar i utoliko je bolji od bilo čega što je Plenković u stanju reći o aktualnim prilikama u svijetu i učiniti u smjeru poštivanja Ustava. Potpuno u skladu s aktualnim globalnim prilikama, ali i s očekivanjima hrvatskih građana, Milanović je pozvao Vladu da, zajedno s njim, osmisli nacionalnu politiku koja će najviše doprinijeti našim interesima u tom novom svijetu. I to je predsjednička gesta usklađena s odrednicama Ustava, smatra Kovačević.
Milanović je jasno rekao da nema veće slabosti od mržnje i šovinizma te da je veličanje najmračnijih epizoda vlastite povijesti najveća pogreška
Spomenuvši zasluge branitelja za stvaranja države i za ratnu pobjedu, Predsjednik je naglasio da time ne slavi rat niti se naslađuje nad nesrećom poraženih. Time je građane Hrvatske pozvao da, slaveći svoje pobjede i slobodu, ne ponižavaju i ne omalovažavaju druge. Jasno je rekao da nema veće slabosti od mržnje i šovinizma te da je veličanje najmračnijih epizoda vlastite povijesti najveća pogreška. Jasno se opredijelio kao zagovornik mira i diplomatskog načina rješavanja međunarodnih sporova. Rat je ocijenio kao najdublji i najotrovniji društveni poremećaj. Suprotstavio se stajalištima da u aktualnim kriznim i neizvjesnim vremenima cjelokupno funkcioniranje države treba biti podređeno pripremama za rat. Rekao je da inzistiranje na neograničenom povećavanju sredstava za sigurnost neprestanim kupovanjem stranog skupog oružja nije dobra politika. Trebamo razvijati i ono što ćemo braniti tim oružjem, zbog čega ćemo biti spremni boriti se: državu vladavine zakona, građanske ravnopravnosti, bogate kulture, državu s razvijenim javnim zdravstvom, školstvom i socijalnom skrbi za egzistencijalno ugrožene. Trebamo i sami početi nešto proizvoditi i, ako bude moguće, prodavati. To je, smatra Kovačević razumna poruka suprotna Plenkovićevoj politici kupovanja simpatija kupovanjem nepotrebnog oružja i rasipanjem proračunskog novca. Osim toga, dodao je, Plenković i Milanović bi se trebali dogovoriti o tome što je hrvatska vanjska i sigurnosna politika pa onda o tome govoriti javno i usuglašeno, čime bi trebala biti dokinuta dosadašnja praksa da premijer kao hrvatsku vanjsku politiku prezentira samo svoja stajališta neusuglašena s Predsjednikom.
Za razliku od dosadašnjih ovaj Milanovićev govor je bio državnički
Za razliku od većine njegovih dosadašnjih nastupa, ovaj je Milanovićev govor predsjednički. Način na koji polemizira s oponentima čini ga državničkim. To je ujedno otvoreni poziv premijeru da napokon prestane ignorirati Ustav te da zajedno s Predsjednikom, a na temelju jasno izražene volje građana, počne sukreirati i provoditi vanjsku politiku Republike Hrvatske, zaključio je u svojoj analizi za Misao.hr Božo Kovačević.
