Piše: sšh
Analizirajući za Misao.hr današnji inauguracijski govor novog-starog hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića politički analitičar Aleksandar Musić ocijenio je da je Milanovićev govor, iako pisan s namjerom da zvuči liderski, zapravo niz inteligentno plasiranih općih mjesta, a konkretne situacije, zbivanja na europskom kontinentu pokazat će postoji li iza tih njegovih riječi neko kvalitetnije promišljanje, neka konkretnija materija, ili po n-ti put u nastojanju da bude državnikom, paradoksalno, biva daleko vještijim (dnevnim) političarem.
„Milanovićev govor, iako pisan s namjerom da zvuči liderski, zapravo je niz inteligentno plasiranih općih mjesta koja u ovom trenutku koreliraju s njegovim političkim profilom te s onim što bi većina Hrvata i građana Hrvatske potpisali bez previše rasprave. Naime, govoriti da se ne trebamo gurati prvi u tuđe ratove ili da nam nitko ne će pomoći kad zagusti – nije neka naročita razboritost, nego retoričko igranje na sigurno. Istovremeno, Milanović ničime nije dao naslutiti koje bi bile njegove konkretne pozicije u ovozemaljskim, realnim situacijama“, ističe Musić.
Navodeći da je Europa „preko noći postala bolno svjesna činjenice da je ostavljena na vjetrometini između Istoka i Zapada, da joj je jedina šansa povratak zdravom razumu u svim domenama (vojska, kultura, granica, gospodarstvo) te ubrzano vojno i sigurnosno zbližavanje na nekim zdravijim osnovama“, Musić dodaje kako bi „stoga bilo interesantno čuti što Milanović misli o takvom razvoju događaja“.
„Zagovara li Hrvatsku koja se dublje integrira u europsku sigurnosnu arhitekturu ili misli da će Hrvatskoj netko agresivniji za 5-10 godina poštovati primjerice mačekovsko-kumekovsko-domobranski pristup nezamjeranja kakav on, čini se, gaji“?
„Ako sami moramo moći obraniti se, ako možemo računati sami na sebe, kao što kaže, o kakvoj umjetnosti i kulturi (koju evocira kao protutežu obrani) onda govorimo u kontekstu natjecanja izdvajanja za iste s izdvajanjima za obranu? Ili savezništva (sa svim pravima i obvezama) i srednja razina izdvajanja, ili isključivo vlastite snage, autarkija (samodostatnost) i sjevernokorejski postotci izdvajanja za obranu. Naravno, možda tražim previše detalja i razrade u jednom političkom govoru. No, kao i uvijek u politici – riječi su jeftine. Konkretne situacije, zbivanja na europskom kontinentu pokazat će postoji li iza Milanovićevih riječi neko kvalitetnije promišljanje, neka konkretnija materija, ili po n-ti put u nastojanju da bude državnikom, paradoksalno, biva daleko vještijim (dnevnim) političarem“, zaključuje Aleksandar Musić.
