U Münchenu se prošlog vikenda održala ključna konferencija o miru u Ukrajini, gdje se političari iz cijelog svijeta okupljaju kako bi raspravljali o trenutnoj situaciji i mogućim koracima prema prestanku sukoba. Ova konferencija dolazi u vrijeme kad je mirno rješenje sve hitnije zbog eskalacije sukoba i humanitarnih kriza diljem svijeta.
Pet do dvanaest
Konferencija je započela s brojnim govorima u kojima su istaknuti glavni problemi, uključujući rusku agresiju, humanitarne posljedice rata i potrebu za međunarodnom suradnjom. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski naglasio je potrebu za podrškom Zapada, ističući da je Ukrajina spremna na pregovore, ali ne na račun svoje suverenosti i teritorijalnog integriteta. Rusija, koja nije formalno pozvana na konferenciju, ali ima svoje predstavnike koji prate događanja, insistira na priznanju aneksije Krima i neutralnom statusu Ukrajine kao uvjetima za mir. Međutim, prijedlozi koje su predstavili nisu dočekani s velikim entuzijazmom.
Drugi dan bio je posvećen konkretnim prijedlozima i planovima za mir. Diskusije su se koncentrirale na humanitarne koridore, razmjenu zarobljenika i potencijalne diplomatske korake prema prekidu vatre. Europski lideri, uključujući francuskog predsjednika i njemačkog kancelara, istaknuli su potrebu za jačanjem sankcija protiv Rusije kao sredstvo pritiska za pregovore. Američki zastupnici iznijeli su ideju o međunarodnoj mirovnoj misiji pod patronatom UN-a, što bi moglo pomoći u stabilizaciji situacije na terenu, ali s druge strane u potpunosti isključuje sudjelovanje američkih trupa na ukrajinskom tlu.
Vance održao govor za pamćenje
Ipak, „šou“ je ukrao američki potpredsjednik JD Vance, koji je svojim govorom izvukao tepih pod nogama europskih čelnika. Obrušio se na kvalitetu europskih demokracija, problematizirao zajedničke vrijednosti zapadnih saveznika te komentirao poništavanje rumunjskih izbora zbog navodnog ruskog utjecaja. U tom je kontekstu naglasio kako nekoliko stotina tisuća dolara ruskog novca ne smije predstavljati prijetnju za bilo koju od europskih država i njihove izborne procese. U svojem izlaganju Potpredsjednik je u nekoliko navrata skrenuo pažnju na probleme koje donose sveprisutnije ilegalne migracije, pogotovo u smislu sigurnosti. Iako u mnogome umjeren, ali direktan i otvoren prema mogućnosti neslaganja prisutnih slušatelja s njegovim tvrdnjama, govor JD Vancea bio je za pamćenje te je pokrenuo lavinu reakcija od Munchena do Pariza i Moskve.
Pukla ljubav na Valentinovo
Odmah su se počeli pisati novinski naslovi u smislu prekida ljubavi i dobrih odnosa između Europe i Amerike, krenula se podizati panika, a vrhunac koji trenutno opisuje europsku politiku bile su suze u očima glavnog direktora minhenske konferencije Christopha Heusgena. Suze su tekle i govor je prekinut kao da se Europska unija i cijela Europa odjednom preko noći našla u ovoj nezavidnoj situaciji u kojoj se ne cijeni mišljenje njezinih glavnih ljudi. Da se vrijednosti Amerike i Europe tobože više ne poklapaju. Iznenadno su svi europski problemi izneseni kao prava bukvica i to je očito teško palo mnogima. Ne postoje više glavni autoriteti, ne postoji ujedinjena europska obrambena politika ili praktički bilo koja zajednička politika – postoje samo bezbrojni sastanci nekolicine lidera s kojih više-manje izlaze stalno iste informacije. Upravo je jedan takav žurno sazvan od strane francuskog predsjednika u Parizu nakon najave američko-ruskih pregovora na kojima po prvim informacijama ne bi sudjelovala Ukrajina i europske sile, ali je to u nekoliko naknadnih izjava iz Washingtona ipak demantirano.
Bilo kako bilo, očigledno je da se iz ureda Donalda Trumpa svakodnevno puštaju razne informacije koje se nerijetko međusobno isključuju i koje su tu s ulogom stvaranja atmosfere neizvjesnosti u međunarodnim odnosima. U tim okolnostima, samo oni najspremniji i najmoćniji moći će držati glavu iznad površine vode, a u našem europskom okruženju nema mnogo takvih. Politička i ekonomska, najblaže rečeno, podrhtavanja tresu glavne europske sile poput Britanije, Francuske i Njemačke, raste popularnost stranaka na krajevima političkog spektra, a migracijski problemi koje je Europa upoznala pred već cijelo desetljeće još uvijek nisu sveobuhvatno, ili bilo kako riješeni.
Prema tome, ne bi nas trebala čuditi pozicija „smetala“ u međunarodnim odnosima kada godinama kontinuirano gubimo važnost u polju energetike, politike, obrane te polako i ekonomije, a poboljšanje i ujedinjenje europskih ideala u vidu jedne osobe ili politike nije na vidiku. Svako ojačanje Europe na bilo kojem polju, a pogotovo u području obrane, već je po inerciji svrstavano u nužno povećanje razine federalizma te ukidanja suvereniteta članicama Unije, ali takve se ideje ne trebaju sagledavati kroz prizmu većeg ujedinjenja, nego se možda može upravo suprotnim putem doći do veće povezanosti. Manjom regulacijom i integracijom po ideološkim pitanjima otvara se put ka ponovnom slaganju oko zajedničkih europskih vrijednosti slobodnog tržišta i osnovnih postavki judeokršćanskih i prosvjetiteljskih vrijednosti na kojima se izgradila moderna Europa. No, za to su potrebni prepoznatljivi i odlučni lideri, puno reformi za koje možda već sada nema vremena niti prostora i podrška Europljana koja nadilazi nacionalne interese.
Pariški rendez-vous nakon Munchena
Macron je nakon Munchena preselio dio europskih lidera u Pariz. Najveće europske sile sudjelovale su u ovim sastancima koji su trebali iznjedriti novu zajedničku odlučnu politiku. Budući da su na sastancima bili predstavnici samo nekih država članica Unije (Njemačka, Francuska, Španjolska, Poljska, Danska i Nizozemska) te Britanija, mnogi su čelnici s negodovanjem komentirali ovakav isključiv stav i zanemarivanje manjih dionika u Europskoj uniji. Europski čelnici okupili su se na izvanrednom sastanku u Parizu kako bi razmotrili povećanje obrambenih izdataka, ali su ostali podijeljeni oko pitanja slanja mirovnih snaga u Ukrajinu nakon što je američki predsjednik Donald Trump dogovorio bilateralne pregovore s Rusijom o ukrajinskom sukobu, izostavljajući europske saveznike i Kijev. Ovi pregovori planirani su za utorak u Saudijskoj Arabiji.
Reakcije na Trumpove poteze bile su mješovite. Britanski premijer Keir Starmer spominjao je mogućnost slanja britanskih snaga u Ukrajinu, ali istaknuo je da je potrebno američko jamstvo za sigurnost. Njemački kancelar Olaf Scholz naglasio je da bez ukrajinskog pristanka ne može biti mirovnog sporazuma, a talijanska premijerka Giorgia Meloni izrazila je sumnje u učinkovitost slanja vojnika. Danska premijerka Mette Frederiksen, međutim, pokazala je otvorenost za takve razgovore. Euroskeptičnost diljem Unije je očita, a osjećaj hitnosti za povećanje obrambenih izdataka naglašen je zbog naoko naglih, ali očekivanih promjena u američkim stavovima o europskom sigurnosnom okruženju. Predsjednik euroskupine Paschal Donohoe i povjerenik za proračun Piotr Serafin pozdravili su i podržali potrebu za hitnim jačanjem obrambenih sposobnosti, a Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je izuzeće obrambenih troškova od pravila o proračunskom deficitu kako bi se omogućilo veće izdvajanje za obranu. Detalji o tome kako će se financirati ove promjene još uvijek se razmatraju u Europskoj komisiji, a građanima Europske unije preostaje nadati se kako nećemo braniti naše granice i vrijednosti suzama i vapajima za američkom pomoći već kao vjerodostojni partner te samostalni akter međunarodnih odnosa.
