Piše: Jure Vujić
U kontekstu raznih medijskih i političkih špekulacija oko mogućeg pokretanje mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine izjava američkog predsjednika Trumpa, da u zamjenu za svu pruženu vojnu pomoć želi pristup rijetkim prirodnim resursima kojima Ukrajina obiluje, mnoge je europske političare iznenadila pa i neke šokirala. Naime, očito je da Donald Trump u sklopu „trgovačkog pristupa“, više ne želi podržavati Ukrajinu bez naknade u protuvrijednosti od 500 milijardi dolara.
Ti resursi neophodni su za proizvodnju električnih baterija ili čak računala. U ukrajinskom tlu se nalaze rijetki metali, lantan, cerij, litij. Ovi su metali postali ključni u sektoru novih tehnologija, svemira, zrakoplovstva i napredne medicine. Ali prema ukrajinskom geološkom institutu, polovica ovih naslaga nalazi se u istočnoj regiji zemlje, trenutno pod okupacijom Rusije. Među njima i rezerve litija koje se procjenjuju na 500.000 tona.
Ukrajinski predsjednik Zelenski tvrdi da Ukrajina ima najveće rezerve titana i urana u Europi. Prisjetimo se da Zelenski u kontekstu postizanja mirovnog sporazuma sa Rusijom, zahtjeva učinkovita sigurnosna jamstva. Kijev se boji bilo kakvog rješenja koje ne uključuje čvrste vojne obveze – poput članstva u NATO-u ili raspoređivanja mirovnih trupa, vjerujući da bi izostanak toga samo omogućilo Kremlju da pripremi svoj sljedeći napad.
Ukrajina u središtu američkog-kineskog suparništva oko kontrole rijetkih metala
Međutim, Trumpovu ponudu treba sagledavati u širem kontekstu geopolitičkog suparništva između SAD i Kine glede kontrole tržišta rijetkih metala potrebnih za visoke tehnologije, numeričke industrije i umjetne inteligencije, kao novo područje geopolitičkog i geoekonomskog nadmetanja između SAD, Kine, Rusije i EU. Naime, Kina kontrolira 80 do 95% svjetske proizvodnje rijetkih metala, dok SAD predstavljaju 12% proizvodnje. Po podacima iz 2023. druge zemlje – Brazil, Indija, Australija i Malezija, pokrivaju 19% globalne proizvodnje, dakle daleko iza Kine.
U prilogu tome govori važno mjesto u Trumpovoj administraciji Elona Muska, vlasniku tvrtki SpaceX i X (bivši Twitter). Dvojac Trump-Musk označava originalnost novog saveza američke svjetske politike i tehnologije, svojevrsni tehno-nacionalizam, kroz zbližavanje privatnog sektora i javnog vladinog sektora. Naime, početkom 2024. era nove tehnologije dosegla je prijelomnu točku u kojoj se spajaju poduzetnički genij i političke ambicije unutar konzervativnih i republikanskih pro-trumpovskih krugova, oblikujući gospodarsku i stratešku budućnost Sjedinjenih Država. Elon Musk, simbol „Big-tech“ kapitalizma i vizionarski poduzetnik, izabran je kao idealan za utjelovljenje ovog novog tehno-nacionalističkog pokreta. Otkako je ušao u politiku, Donald Trump je zagovarao protekcionističku i nacionalističku politiku nastojeći ojačati ekonomsku neovisnost Sjedinjenih Država. U središtu takve strategije, visoke tehnologije igraju središnju ulogu s ciljem osiguravanja i jamčenja američke tehnološke i geoekonomske nadmoći pred usponom Kine i europske konkurencije. U tom kontekstu, Musk se sa svojim tehnološkim carstvom smatra savršenim ambasadorom nove politike tehno-nacionalizma.
Između tehno-nacionalizma i tehno-globalizma
Pojam “tehno-nacionalizam” odnosi se na strategiju u kojoj vlade koriste nove tehnologije kao polugu ekonomske i geopolitičke moći. Taj se koncept intenzivirao s trgovinskim napetostima između Sjedinjenih Država i Kine, osobito oko 5G, poluvodiča i umjetne inteligencije. Pojmove tehno-nacionalizma i tehno-globalizma uveo je Robert Reich 1987. godine, u članku o japansko-američkim ekonomskim odnosima. To su dva modela od kojih svaki opisuje način poimanja odnosa između nacije i tehnologija. Tehno-nacionalistički diskursi polaze od implicitne hipoteze da je nacija ključna jedinica u smislu inovacija i tehnologija: nacije su te koje inoviraju, koje imaju vlastite proračune za istraživanje i razvoj i inovacijske kulture, koje šire i koriste tehnologije. Posljedično, država mora snažno intervenirati kako bi potaknula i usmjerila inovacije, pri čemu se smatra da gospodarski, politički i vojni uspjeh nacije usko ovisi o njezinoj sposobnosti za inovacije i ovladavanje najsuvremenijim tehnologijama. Naprotiv, tehno-globalizam smatra tehnologiju zajedničkim dobrom: kada je tehnologija otkrivena na jednom mjestu, ona se pridružuje skupu tehnologija zajedničkih cijelom čovječanstvu i može se široko koristiti. Njegovi promicatelji posebno naglašavaju da se zemlja u kojoj je inovacija izvedena često razlikuje od zemlje u kojoj je implementirana u velikim razmjerima. U tom smislu, tehno-nacionalizam i tehno-globalizam stoga čine dva suprotstavljena pogleda na svijet.
Ideja o stvaranju američkog “tehnološkog štita”mogla bi se ostvariti kroz Muskovu infrastrukturu
Elon Musk je svojom kontrolom nad strateškim sektorima poput satelita sa Starlinkom ili autonomnih vozila Tesla postao ključni igrač na svjetskoj pozornici. Sa SpaceX-om već je pokazao sposobnost suradnje s američkim vladinim agencijama, uključujući NASA-u i Ministarstvo obrane. Starlink je, primjerice, dokazao svoju učinkovitost u pružanju pristupa internetu ratnim zonama u Ukrajini, ističući vojni potencijal svojih tehnologija. Unutar Trumpove „transakcijske diplomacije„ i mješavine izolacionizma i neoimperijalnih težnji i jačanje strateških vojnih saveza, Musk bi mogao odigrati ključnu ulogu u jačanju američke komunikacijske i obrambene infrastrukture. Ideja o stvaranju američkog “tehnološkog štita”, sposobnog se suprotstaviti kineskom utjecaju i zaštiti nacionalne interese, mogla bi pronaći svoju realizaciju kroz Muskovu infrastrukturu. Drugo područje u kojem bi Musk mogao značajno utjecati su mediji i sloboda govora na internetu. Nakon što je kupio Twitter (sada preimenovan u X), Musk je dao kontroverzne izjave o cenzuri, slobodi govora i regulaciji digitalnih platformi. Njegov libertarijanski pristup, koji zagovara manje vladine intervencije, ide u prilog Trumpove izborne baze, koja želi manje ograničenja na društvenim platformama. Digitalni mediji postali su ključno bojno polje za propagandu i dezinformacije ali i moćno sredstvo širenja Trumpove kulturne kontra-revolucije ( protiv ideologije Wokizma i radikalnog progresizma). Musk će, zajedno s X-om, biti strateški saveznik Trumpove administracije koja zagovara potpunu deregulaciju digitalnog mrežnog prostora i želi utjecati na javno mnijenje i na političke narative.
Povratak novog imperijalizma, i high-tech manifest destiny?
U geopolitičkom pogledu, obrana i jačanje visokih tehnologija i kontrola resursa rijetkih metala mogli bi legitimirati povratak američkog „Novog imperijalizma“. Taj pojam označava razdoblje kolonijalne ekspanzije sila zapadne Europe, Sjedinjenih Država, Rusije i Japana koje se odvijalo između kraja 19. stoljeća i početka 20. stoljeća, razdoblje koje karakterizira neviđena težnja za teritorijalnim stjecanjima na globalnoj razini. Treba naglasiti da su se tada velike sile usredotočile na izgradnju i razvoj svojih carstava kroz nova tehnološka dostignuća i razvoj, širenje teritorija kroz osvajanje i iskorištavanje resursa podređenih zemalja, upravo kao što danas Trumpov neoimperijalni narativ, koji često koristi mesijansku sintagmu „Manifest Destiny“ iz 19. stoljeća, zagovara američku nadmoć u visokim tehnologijama i na području svemira protiv Kine, ali i mogućnost prisvajanja novih teritorija bogatih rijetkim metalima poput Grenlanda i Arktika.
Američki tehno-nacionalizam suprotstavlja se kineskom državnom tehno-nacionalizmu, ali i normativnom tržišnom modelu EU
U tom kontekstu, američki tehno-nacionalizam se suprotstavlja Kineskom državnom tehno-nacionalizmu, ali i normativnom tržišnom modelu EU. Kineski napredak u tehnologijama 5G mobilne mreže percipiran je u Europi, Sjedinjenim Državama i određenim azijskim državama kao ozbiljna geopolitička i gospodarska prijetnja, zbog pristupa komunikacijama dostupnim mrežnoj opremi. Kao rezultat toga, određene su zemlje odlučile poduzeti mjere eksplicitnog ili implicitnog isključivanja određenih stranih proizvođača opreme (osobito kineskih Huawei i ZTE) iz svih ili dijela njihovih telekomunikacijskih mreža. Iznad ovog simboličnog slučaja, čini se da se geopolitičko natjecanje među silama usmjerava prema području znanosti i naprednih tehnologija kroz jačanje kontrole ulaganja, provedbu ograničenja izvoza određenih tehnologija ili potporu sektorima koji su označeni kao strateški.
Također treba naglasiti da je tehnološki nacionalizam prije svega ideološki diskurs i politička filozofija. Naime, riječ je o stavljanju znanosti i inovacija u službu domoljublja i nacionalnog identiteta. Taj se nacionalizam odražava u postavljanju barijera na granicama protiv tehnološke razmjene. Razlozi su različiti: unutarnja sigurnost i nacionalna obrana, neovisnost i suverenost, pa čak i ekonomski protekcionizam i potraga za konkurentskim prednostima. Politolog Maurice Charland okarakterizirao je “tehnološki nacionalizam” kao tendenciju prema izgradnji i legitimizaciji nacionalne države putem javno financiranih i sponzoriranih transportnih i komunikacijskih sustava. Kina danas ostaje na čelu tehnološkog istraživanja i razvoja. Kineski industrijski master plan “Made in China 2025” uključuje značajna ulaganja u međusektorske tehnološke inicijative. Uz utrostručenje vrijednosti svoje industrije umjetne inteligencije (AI) na 453,26 milijardi juana tijekom sljedeće četiri godine, Kina se udaljava od međunarodne ovisnosti o uvezenim tehnologijama, posebice iz Sjedinjenih Država. Trgovinski rat koji je u tijeku između Sjedinjenih Država i Kine ponovno potvrđuje želju svake nacije da traži autonomiju na geopolitičkom tržištu.
Inovacije u softveru, nuklearnoj energiji, svemirskim letovima, umjetnoj inteligenciji i pametnim telefonima pridonijele su pojavi tehno-nacionalizma u Sjedinjenim Državama. Kineski tehno-nacionalizam očituje se u njezinoj želji da se povuče iz zapadnih trgovinskih sporazuma. On je i glavni pokretač u težnji komunističke kineske partije prema samodostatnosti. Poput Kine, Sjedinjene Države su snažan zagovornik tehno-nacionalizma, što dokazuje kontinuirano ulaganje u inovativna istraživanja i razvoj kroz povijest. Usklađivanje globalne geopolitike Sjedinjenih Država s tehno-nacionalizmom izravno je povezano s težnjom zemlje za ekonomskom slobodom i superiornošću na globalnom tržištu kroz sve veće napore u istraživanju i razvoju, što se izravno odražava i u Trumpovoj ponudi novog „deal-a“ Ukrajini za pristup njenim rijetkim prirodnim resursima.
Autor je pročelnik odjela za politologiju Matice Hrvatske
