Piše: Karlo Kučan
Viđali smo proteklih godina, a pogotovo u četiri zadnje, generacijske talente ženskog sporta koje nakon životno predanog rada i truda, možda dospiju do finala Olimpijskih igara, svjetskih, kontinentalnih ili državnih prvenstava, da bi tamo bile poražene, doslovce i potučene, od snažnijih suparnika koji više od pola života žive kao muškarci koji ne trebaju niti blizu jednaku količinu treninga, snage ili izdržljivosti da bi se natjecali u ženskim kategorijama. Drugim riječima, muškarci su u prosjeku 20-30% snažniji u donjem dijelu tijela, dok je muška mišićna masa u gornjem dijelu prosječno veća za čak 50%. Sada to (napokon) više neće biti moguće.
Trump stao u zaštitu žena u sportu
Zabrana sudjelovanja transrodnih žena u ženskim sportskim natjecanjima u Americi postala je jedna od najkontroverznijih tema današnjice u sportskom i političkom diskursu. Ova odluka, koja je donesena izvršnom uredbom Donalda Trumpa potpisanom u veljači 2025., izazvala je oštre reakcije s obje strane političkog spektra – od onih koji je vide kao nužnu zaštitu pravičnosti u ženskom sportu do onih koji je smatraju diskriminatornom i neustavnom (!?). Trumpova administracija, uz podršku republikanskih zakonodavaca, argumentirala je da je zabrana potrebna kako bi se osigurala ravnopravnost i sigurnost za biološke žene u sportskim natjecanjima.
Promjene su brzo prihvaćene
Prema tvrdnjama predlagatelja, ali i čistoj logici evolucije muškaraca i žena, transrodne žene – odnosno osobe rođene kao muškarci koje su prešle u ženski rod – imaju fizičke prednosti poput veće mišićne mase, kapaciteta pluća i snage, čak i nakon hormonske terapije. Ove prednosti, tvrde zagovornici zabrane, narušavaju integritet ženskog sporta. Američka Nacionalna sveučilišna atletska asocijacija (NCAA) brzo je usvojila novu politiku, ograničavajući sudjelovanje u ženskim sportovima isključivo na osobe rođene kao žene. Ova promjena uslijedila je netom nakon Trumpove uredbe, koja usput budi rečeno, uključuje i ukidanje federalnog financiranja školama koje ne poštuju novu politiku.
Borba oko koncepta ravnopravnosti
S druge strane, kritičari ove odluke, uključujući organizacije za prava LGBTQ osoba, tvrde da je zabrana temeljena na stereotipima i pogrešnim informacijama o transrodnim osobama. Studija koju je naručio Međunarodni olimpijski odbor 2024. pokazala je da transrodne žene često imaju smanjenu mišićnu masu i aerobni kapacitet nakon hormonske terapije, što u neku ruku komplicira tvrdnje o njihovim “prirodnim prednostima”. Kritičari također ističu da je broj transrodnih sportaša na elitnoj razini minimalan, te da se ovim potezom cilja na marginaliziranu skupinu bez stvarnog utjecaja na širi sportski kontekst. Ipak, istraživanja su naravno podijeljena, a pitanje ostaje otvoreno: mogu li se transrodne žene i biološke žene natjecati pod jednakim uvjetima?
Jedanaest tisuća natjecanja, više od tri tisuće odličja
Tvrdili kritičari ove odluke da je broj ovakvih slučajeva minimalan ili ne, samo jedan slučaj nepravednog osvajanja medalje poput ženskog boksačkog naslova s prošlogodišnjih Olimpijskih igara, trebao bi biti dovoljan da pokaže nepravdu koju donose transrodne žene u ženski sport. A američki predsjednik pri potpisivanju uredbe, naglasio je da su transrodne žene sudjelovale u više od 11 tisuća amaterskih i profesionalnih natjecanja i otele više od tri tisuće odličja. Apsolutni manjak pravednog sportskog duha i truda, zbog očuvanja, jelte, emocionalne (ne)stabilnosti ovakvih slučajeva ne bi trebao biti normalan. Pogotovo ne u sportu – bilo kojem sportu. Jer u svakom se od malih nogu mlade sportašice i sportaši uče poštenju, važnosti predanog rada, poštivanju protivnika, a treneri i pedagozi prenose svoja znanja i teškom mukom te s puno odricanja, možda u jednom slučaju od njih više tisuća, iznijedre generacijske talente.
Knock down na cilju
Generacijske talente ženskog sporta koje onda, nakon još toliko rada i truda, možda dospiju do finala Olimpijskih igara, svjetskih, kontinentalnih ili državnih prvenstava, da bi tamo bile poražene, doslovce i potučene, od snažnijih suparnika koji više od pola života žive kao muškarci, koji ne trebaju niti blizu jednaku količinu treninga, snage ili izdržljivosti da bi se natjecali u ženskim kategorijama.
Ali, bitno da se raspravlja…
Javna rasprava dodatno se podgrijava fenomenima kulturnog rata koji je obilježio Trumpovu kampanju, ali ankete, poput one koju je proveo Gallup 2023., pokazale su da većina Amerikanaca (oko 70%) podržava ideju da transrodne osobe sudjeluju samo u kategorijama svog biološkog spola. Ovaj porast u odnosu na 62% iz 2021. odražava određenu polarizaciju mišljenja, ali i jasan trend pri čemu konzervativci tvrde da je ovo pitanje “zdravog razuma”, dok liberali upozoravaju na opasnosti od isključivanja i stigmatizacije. Naravno, opet isti ideološki razdor. U kojemu jedna strana razmišlja o tome kako bi bilo vidjeti da vam vlastito dijete mlati dječak koji je jučer uzeo prvu hormonalnu terapiju, dok druga smatra da dječaku koji (u idealnom slučaju svjesno i samostalno) želi biti djevojčica, kršimo prava i ugrožavamo osjećaje ako mu zabranimo da boksa, diže utege, igra rukomet, nogomet ili košarku u istim kategorijama kao i djevojčice.
Tko je tu (bio) lud?
Opravdano je pitati se tko je lud u ovoj shizofrenoj priči oko transrodnih žena u ženskom sportu. Koncept njihovog sudjelovanja kao prikaza uključivosti dubinski zatire temelje sportskih vrijednosti jer u ruhu tolerancije donosi diskriminaciju pravih sportašica, predanih da obaraju rekorde kao najbolje žene koje su se ikada bavile svojim sportskim disciplinama. Lažna tolerancija i bezglavo prilagođavanje manjinama godinama su demotivirale djevojke diljem svijeta, a pogotovo Sjedinjenih Država da se bave sportom, a nema potrebe naglašavati koliko je već do sad nepovratno otežano oboriti neke rekorde postavljene od muškaraca koji se nisu mogli kompetitivno natjecati u svojim kategorijama pa su u ženskim kategorijama ostvarili svoje “sportske uspjehe”.
Olimpijske igre – kruna cijele priče
Ova odluka ima šire i još važnije implikacije za sport cijeloga svijeta. Trumpova uredba ne odnosi se samo na školske i sveučilišne sportove, već i na sav profesionalni i amaterski sport čija se natjecanja održavaju na području SAD-a. Što znači da će ova odluka utjecati i na Olimpijske igre 2028. u Los Angelesu. Ovim se postavlja pitanje kako će međunarodna sportska tijela reagirati na američke politike, osobito s obzirom na to da neka, poput Međunarodnog olimpijskog odbora, imaju tendenciju, kao što je viđeno u Parizu prošle godine, biti suprotnih stajališta. Na kraju, ovo pitanje nije samo o sportu – ono je duboko ukorijenjeno u širim društvenim i kulturnim sukobima o identitetu, pravičnosti i pravima. Dok se javne bitke diskursa i narativa nastavljaju, jasno je da će ova tema ostati u središtu pažnje, s potencijalom da oblikuje budućnost ne samo sporta, već i političkog krajolika.
