Piše: Jakov Blagojević
Neprijatelj fašizma, ustaštva, komunizma i velikosrpskog hegemonizma, a prijatelj ljudskosti, Stepinac je bio i ostao trn u oku mnogima. Možda baš zbog njegovog slavnog citata: „Uzalud Vam sav tisak i sve radiopostaje, našim srcima nikad ne ćete ovladati.“
Tog 10. veljače 1960. jugoslavenski diktator Josip Broz Tito mogao je odahnuti. U kućnom pritvoru u rodnom Krašiću preminuo je kardinal Svete Rimske Crkve Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački. Time se Brozu konačno ostvario plan simboličkog obračuna s hrvatskim i srpskim nacionalizmom.
Budući da Titove zloglasne tajne službe u neposrednom poraću nisu mogle ući u trag poglavniku marionetske NDH, suradniku fašista i nacista, ratnom zločincu Anti Paveliću, trebalo je stvoriti ‘uravnilovku’ u obračunu s Hrvatima i Srbima, pa je smrtna presuda ratnom zločincu i krvniku, suradniku Nijemaca i vođi četnika Dragoljubu Draži Mihailoviću iz srpnja 1946. „uravnotežena“ osudom nadbiskupa Stepinca na 16 godina zatvora u listopadu te iste 1946. Stepinčevoj osudi na Vrhovnom „narodnom“ sudu, čija je presuda poništena odlukom izvanrasparvnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu 2016., nije pogodovalo niti to što je osobno organizirao spašavanje od progona brojnih hrvatskih Židova i Srba, niti to što je javno i privatno prosvjedovao protiv rasnog progona i logora Jasenovac, protiv tzv. prekrštavanja pravoslavaca. Bila je to za komuniste nužna žrtva za uspostavu „bratstva i jedinstva“.
No, Stepinac nije bio žrtva samo ideje o smirivanju tenzija u odnosima između dvaju najvećih, i pokazalo se – ključnih naroda za opstanak i funkcioniranje svake jugoslavenske države. Kolumnistica i redateljica filma Stepinac. Kardinal i njegova savjest Višnja Starešina nedavno je podsjetila na nekrolog kardinalu Stepincu koji je u New York Timesu objavio novinar Sulzberger. On je u nekrologu naglasio da se između Vatikana i Moskve tijekom druge polovice 20. stoljeća vodila bitka za duše 50 milijuna katolika, a žrtve te bitke u zemljama Srednje i Istočne komunističke Europe bili su mahom katolički prelati. Jugoslavenski komunistički režim smatrao je da je osudom nadbiskupa Stepinca slomio kralježnicu svom gotovo jedinom preostalom suparniku – Katoličkoj Crkvi koja je odlučno, ali nenasilno, s uvažavanjem, ali nepokolebljivo branila ništa drugo do li ljudsko dostojanstvo. Nadnacionalna, sa središtem izvan dometa jednopartijske diktature, strukturirana, disciplinirana, hijerarhizirana, s mrežom razgranatom u cijelom katoličkom dijelu Jugoslavije i izvan njega Katolička Crkva naprosto je bila prevelika prijetnja za totalitarno ovladavanje svakom sferom života novog komunističkog čovjeka. Dušu tog novog čovjeka koji nije imao što misliti išta izvan onoga što je partija odlučila da treba misliti naprosto nisu smjele „trovati“ odluke nekih „vanjskih neprijatelja“ poput one pape Pia XII. da Stepinca imenuje kardinalom 1952. Vodeći se Staljinovom ciničnom doskočicom: „koliko Vatikan ima divizija?“ komunistički su se vlastodršci protiv „neprijatelja naroda“ prema već oprobanom modelu borili montiranim procesima i trovanjem, zastrašivanjima i prisluškivanjima, infiltracijama i zabranama, čizmom i kundakom.
Stepincu se iz istih motiva sudi i danas
Nadbiskupu Stepincu osuđenom prije gotovo 80 godina iz istih se motiva sudi i danas. Stepinčevu – „Moja je savjest čista!“ nipošto ne mogu prihvatiti strukture koje žele suzbiti svaki utjecaj Katoličke Crkve na suvremeno hrvatsko društvu. U Stepinčev lik potpuno se nekritički upisuju sve osobine koje se ideološki ostrašćeno pripisuju „njima“ u mitskom hrvatskom sukobu „mi ili oni“. S druge strane, u nekritičkoj su diskreditaciji Stepinca danas najglasniji upravo brojni eksponenti politike tzv. „srpskoga sveta“ na čije je oblikovanje u velikoj mjeri utjecala Miloševićeva velikosrpska politika koja se, kao i njezin vođa, od kraja 80-tih i tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća, razvila na komunističkim temeljima, mahom preuzimajući komunističke narative i neprijatelje.
Neprijatelj fašizma, ustaštva, komunizma i velikosrpskog hegemonizma, a prijatelj ljudskosti, Stepinac je bio i ostao trn u oku mnogima. Možda baš zbog njegovog slavnog citata: „Uzalud Vam sav tisak i sve radiopostaje, našim srcima nikad ne ćete ovladati.“
